preskoči na sadržaj

Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Login
e-Dnevnik poveznica

Koliko je sati ?

Skockajte web! 2012

Anketa (mala)
Da li pročitaš knjigu koju posudiš u školskoj knjižnici?







Koliko je stupnjeva?

Weather Widget

Tko je trenutno online!  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2011.

Ukupno: 1280598
Ovaj mjesec: 3982
Ovaj tjedan: 636
Danas: 71
Sandučić povjerenja

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Raspored zvonjenja

Raspored zvonjenja

 

PRIJE PODNE

1.            8:00       -              8:45

2.            8:50       -              9:35

veliki odmor      9:35  -  9:45      - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda      

3.            9:45       -              10:30

veliki odmor 10:30    - 10:40    - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda

4.            10:40     -              11:25

5.            11:30     -              12:15

6.            12:20     -              13:05

 

POSLIJE PODNE

1.            13:15     -              14:00

2.            14:05     -              14:50

veliki odmor      14:50   -   15:05           

3.            15:05     -              15:50

4.            15:55     -              16:40

5.            16:45     -              17:30

6.            17:35     -              18:20

Logo škole i QR Code

 


QRCode

QR CODE

Vijesti iz MZOS
Korisni linkovi
Iz programa HRT-a
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Mjesec hrvatske knjige
Autor: Jelena Baličević, 2. 11. 2018.

Obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige od 15. listopada do 15. studenoga ove je godine posvećeno baštini, točnije glagoljici, povodom čega su učenici izrađivali glagoljska slova od trsa vinove loze. Novinarska se skupina posvetila istraživanju pisaca i pjesnika koji su stvarali ili još uvijek stvaraju na području naše općine.

 


 
Pjesnici
 
Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

​​​
Antun Branko Šimić, Preobraženja

 

Autori su govorili o sebi, kada su počeli pisati, gdje su zabilježena njihova djela, o kojoj tematici pišu, odakle crpe inspiraciju za pisanje istih te planiraju li objaviti sljedeću knjigu.
Nije bilo moguće obuhvatiti sve koji imaju dar pisanja jer mnogi pišu, ali i ostavljaju svoje napisane osjećaje za sebe. Ovaj smo popis upotpunili i jednom članicom literarne skupine, iskazujući time potencijal mladih Ceranaca za izrastanje u pjesnika/pisca koji će s lakoćom svoje misli i osjećaje prenositi na papir.

Mara Jemrić Pavlova (22. lipnja 1924. – 8. studenoga 2007.)
Pjesnikinja koja je živjela u Šiškovcima svoja je djela govorila na susretima pjesnika i pisaca, a pjesme su joj ostale zabilježene u knjizi „Život je rijeka“ izdane 2004. godine. Uz svakodnevni rad u svojoj dubokoj starosti i puna životnoga iskustva pisala je zavičajne i domoljubne, duhovne i vjerske, intimističke i pjesme s humorom. Tako u svojoj knjizi piše kako je uspjela upisati drugi razred donijevši dvije patke učiteljici na dar da je pusti jer nije išla redovito u školu (morala je čuvati sestru dok su stariji članovi obitelji radili).

Naputak za sretno dijete

5 rukohvati nježnosti
4 zagrljaja
10 žlica slatkih poljubaca
12 rečenica slatkih riječi
3 vreća igranja s tatom
5 šojlica rastopljenih baka
2 žlice djedovih tepanja
1 pjesma ili priča
-prstohvat škakljanja
-osmijesi po volji
Sve dobro izmiješati i davati djetetu
3-4 x na dan

 
Mato Godanj (r. 1. ožujka 1936.)

Živi u Cerni, ima četvero djece, šestero unučadi i sedam praunučadi. U slobodno vrijeme izrađuje suvenire (košare, đeram i sl.) i radi u vrtu. Počeo je pisati u osnovnoj školi, a djela su bila objavljena preko radija i novina. Za vrijeme Domovinskog rata počeo je intenzivnije pisati. Išao je nekoliko puta godišnje na susrete pjesnika u Zagreb i okolna mjesta, a sada nešto rjeđe. Zbirke pjesama koje je izdao su: „Vrijeme brzo teče“ (1998.), „Samson i Dalila“ (2002.), „Posljednje vrijeme“ (2002.), „Bogu su svi živi“, „Ako ti Bog nije prvi“, „Razne pjesme“ (2009.). Nikada nije pisao proze i ljubavne pjesme, a voli pisati u rimi o biblijskim temama i iz života. Pokojna žena nije voljela pisanje pa je pjesme o njoj izdao nakon njene smrti. Nakon šest izdanih knjiga pučke poezije sada piše samo pjesme ako ih netko naruči za određenu prigodu.


Ako ti Bog nije prvi


S dobrim idejama ako se budiš
i oko dobra uvijek se trudiš,
pa i u tvojoj okolini to mnogo znači
badava je ako snaga Kristova iz tebe ne zrači.

Da o tebi ljudi sve dobro kažu
i s tobom uvijek se slažu,
pa i neka sreća na licu ti blista,
uzalud je ako iznad svega ne ljubiš Krista.


Ako bi se trudio više manje
da i ljudima stvaraš blagostanje
i za potlačene da imaš sluh
ne vrijedi ako ti nije prvi Sveti Božji Duh.
 
Možda si dobar i ljudi te hvale
moliš se i za duboko pale
za svoje bližnje dao bi krvi
opet ne vrijedi ako ti Bog nije prvi.

Katica Alatrović (r. 28. kolovoza 1948.)

Čuvarica tradicije, promicateljica šokačke baštine i pučka spisateljica poljoprivredna je umirovljenica koja uz obiteljski život voli kuhati, uzgajati cvijeće, povrće, spremati zimnicu, raditi ručni rad. Slobodno vrijeme provodi bilježeći tradicijski život i običaje svoje mladosti koji su generacijama živjeli. Zapisano je proživjela ili je predajom saznala te objavila u četiri knjige potkrijepljene fotografijama. Izdane knjige su: „Šokci i šokački običaji“ (2010.), „Šokački spomenar“ (2012.), „Šokadija kroz život i prošlost“ (2014.) i „Šokadija u slikama“ (2016.). Tematika su običaji i tradicija Šokaca. Smatra da ono što nije zapisano kao da ni nije postojalo, a postojalo je. Puno će toga još ostati nezapisano i u sjećanju. Ponekad piše i za časopise i Vinkovačke šokačke rodove.

Ratari-govedari-svinjari-čobani

Seljaci mi bili
i otac i mati
pa i sebe volim
ja seljankom zvati.
 
I svi moji preci
ratari su bili
svoju rodnu grudu
u srcu nosili.
 
Žuljevite ruke
težačke imali
na molitvu uvijek
pobožno sklapali.
 
Do današnjih dana
nije puno seljacima bolje
smijemo li iznevjerit
pradjedove svoje?
 

Martin Kesegić Marenov (r. 18. studenoga 1954.)

Pjesnik za sebe kaže: „Čovjek sam, Hrvat, katolik i domoljub.“ Ima suprugu, dvoje djece (Katica i Tomo), troje unučadi (dvije unuke i unuk) i jednu praunuku. Bavi se poljoprivredom, ratarstvom, stočarstvom i povrtlarstvom. Bio je drugi proizvođač mlijeka u Jugoslaviji, a svoje je proizvode prodavao na tržnicama. U slobodno vrijeme piše pjesme, priče i voli ići u crkvu. Počeo je pisati u vojsci, a djela su zabilježena u knjizi „Pjesme i sjećanja na ljude i događaje u Cerni“ (2016.). Tematika je pjesama ljubavna, obiteljska, domoljubna i o događajima iz života. Inspiraciju za pjesmu dobije promatrajući svijet oko sebe ili prisjećajući se prošlih vremena. Trenutno piše i objavit će novu knjigu proze.
Majčin dan
 
Kad je prava majka, svaki dan joj prija
Jel djeci je majka stvarno najmilija.
Ona djecu svoju pogledima prati,
sa srcem ih svojim sve u krilo vrati!
Ona djecu pazi, hrani, uči, mazi...
Svoju djecu uvijek ona dobro uči
mila djeco moja, vraćajte se kući!
Nad djecom svojom ona neprestano bdije,
a kad je tužna, to u srcu krije.
Svaku radost ona sa svojom djecom dijeli,
a uspjehu dječjem uvijek se veseli!
Draga moja djeco, da'l šta bolje ima
od majčina krila što te uvijek prima!
A draga je Gospa naša druga majka,
čuvarica neba, ljubavi i braka.
 
 
Ljubica Biljan (r. 21. rujna 1972.)

Autorica je rođena u Županji gdje je išla u osnovnu školu, a srednju školu završava u Vinkovcima. Studirala je pravo u Zagrebu, radila kao odvjetnica, a sada kao novinarka. Voli sport, pisanje, zdrav život, ići na kavu s prijateljicama i voli čitati. Oduvijek piše, ali nije pisala javno. Prvi je izdani roman „Jakobov san“ za koji je na književnom natječaju „Albatros 2015.“ dobila prvu nagradu, a za isti je nagrađena Poveljom za uspješnost na 22. danima Ivana i Josipa Kozarca u Vinkovcima. Roman je zasada doživio dva izdanja. Napisala je novu knjigu koja je trenutno kod izdavača. U prvom se romanu radnja odvija oko muškarca Jakoba, a u drugome je glavni lik žena. Prije toga je pisala haiku pjesme koje su se objavljivale u jednom japanskom časopisu koji se prevodio na engleski i rumunjski jezik.
Ulomak iz romana „Jakobov san“:
„Nakon što je zaključao knjižnicu, Jakob je zadovoljan krenuo kući u tri sata i dvije minute. Topli vjetar je i dalje puhao, bilo je tako vruće da je Jakob pomislio kako će mu se otopiti đon na sandalama i kako će svaki sljedeći korak ostati bos.“
 

Verica Špehar-Vratarić (r. 3. kolovoza 1966.)

Verica Špehar-Vratarić udana je i majka dviju kćeri. Radi u Osnovnoj školi M.A. Reljković na mjestu učiteljice hrvatskoga jezika. U slobodno se vrijeme bavi svačim: izrada prirodne kozmetike, redizajniranje odjeće, restauracija namještaja (stalno mijenja aktivnosti). Piše od osnovne škole. Radovi su objavljeni u raznim časopisima za djecu pa i u šumarskom listu te zbirkama dječjih radova. Samostalno je objavila zbirku novela „Hod po žici“ (2010.). Tematika je proze raznovrsna. U zbirku su uvrštene novele kriminalistička sadržaja, zavičajne tematike i promišljanja o smislu života. Trenutno ne piše, ali ima neobjavljen roman koji miruje u ladici pisaćega stola.
Tuga vjetra​​
Samotni sag noći pokriva selo umorno od današnje žetve, blistanja užarene kugle i ravnomjernog brujanja kombajna. Sve je mirno, osim vjetra koji obijesno luta zavlačeći se i u najmanje zakutke. Čest je gost i u kući čika Pave.
Tamo je potpuno slobodan, nesputan. Širom rašireni pendžeri, razvrnuti kapci i razdrljita kapija. Obešenjački se zaigrava lepršajući oko poderani firanga koje ko dronjci vise u kutu pendžera. Seća se vetar kada je ovdi bilo i drugi znakova, a ne samo njegovi. Pamti kako su u štali rzali umorni konji, garov koji put zalajo, a guske se odma uzgakale. Seća se kako je svojim daškom draškao božure, a oni mu plazili svoje mirisne jezike. Iz kuće je dopiralo rkanje čika Pave, umornog i naraditog. Do njega je spavala žena mu premorita od kuvanja, spremanja, šlinganja i dece koja su se i u snu nemirno prevrtala. Bilo je tu i ljubavi uzdaha zaljubiti cura koje su snivale slatke sne.
​Danju je bilo dreke, cike, vike i smija, i to najviše Pavinog, saljivčine na glasu. Često su mu se razvlačile rumene usne i nadimali jedri obraci, a iz grla se prosipo neobuzdani smij. Umesto Pavinog smija sada vetar struji praznom kućom zastajkujući da bi svojim lepršavim prstima dirnio Pavin lik koji još uvek stoji u okviru iznad kreveta.
​Ni vetru ni više ugodno ovdi. Prostruji kroz razbite pendžere i pustu avliju punu drača i njegova nemog plača.
P.S. Tekst je pisan štokavskim narječjem – dijalektom Posavaca ekavaca koji je autohtoni govor Ceranaca.
 
Dražen Strukar (r. 7. lipnja 1967.)

Pjesnik Dražen Strukar u braku je 29 godina, ima suprugu Marijanu, sina Ivana i kćer Nikolinu. Suradnik je u odgojno-obrazovnom procesu, policajac po struci, a trenutno u mirovini. Nastoji živjeti u skladu s prirodom i što više vremena provoditi u njoj. Hobiji su mu uzgoj životinja, voćarstvo, povrtlarstvo, pisanje, sudjelovanje u zajednici (rukomet). Pisati je počeo na psihijatriji. Izdao je zbirku pjesama Čula (2007.), U sjeni suza (2008.), Verbalni delikt, a pjesme su mu zapisane i u zbirkama koje su se izdavale povodom Žetvenih svečanosti. U organizaciji Sabora hrvatske kulture održan je ovogodišnji Susret hrvatskih zavičajnih književnika i na tom je natječaju dobio priznanje te je bio pozvan na susret. Voli se igrati riječima (pRirODA) i pronalazi druge riječi i značenja unutar jedne riječi. Inspiraciju za pisanje crpi u svakom trenutku, ovisno o poslu koji radi i gdje se nalazi. Uvijek ima papir i olovku kako bi mogao nešto zabilježiti. Piše stalno i planira i dalje objavljivati svoja djela.
Slavonijo, tvoji vagaši na mom licu
Moje djetinjstvo
Svaki korak
Otisnut
U prašini ljetne žege
Ostao duboko
U sjećanju
Toplih kiša
I prljavih
Dječjih stopala
Opranih vlatima
Visoke trave
Trkom pod krošnjama šljiva
Daleko od svih
Asfaltnih površina
 
Upila slavonska gruda
I misli nestale
U reljefu djetinjstva
Nevina istina
Povratka
Počecima života
 
Vraćam se
I suzama skupljam
Vjetrom dignutu prašinu
Ilovače
Na obrazu trag
Još jedne duboke brazde
Slavonijo
Tvoji vagaši
Na mom licu
 

Marinko Bošković (r. 20. lipnja 1964.)

Marinko Bošković rođeni je Ceranac koji živi u Vinkovcima i ratni je vojni invalid. Ima suprugu Arijanu, kćeri Anu i Mirnu, a slobodno vrijeme provodi u šetnji psa uz Bosut. Počeo je pisati u srednjoj školi, a djela su mu, osim u drugim časopisima i novinama, zapisana u četiri objavljene knjige: „Ceranska bajka“ (1997.), „U potrazi“ (2001.), „Katolički blues“ (2003.) i „Bliže raju“. U planu je i peta knjiga jer stalno piše pjesme ili prozna djela. Tematika je pjesama vrlo široka jer emocije nakon što vidi, pročita, kada se javi nekakvo sjećanje, u razgovoru s drugim ljudima, u kontaktu s prirodom mora pretočiti u riječi i zapisati na papir.

Ponekad za Božić

Prijatelji moji,
rastužili ste me.
Nikoga nema da
dođe na vrata
kazujući
bog Cigo!
Kako je mučno
misliti o tome
i biti svjestan
gledajući staro vrijeme
koje se više nikad
neće vratiti.
Držati uspomene
za rezervu
snova i vjere u
samoga sebe i
smatrati da bolji
dani moraju
doći.
Svi ti dani koji nisu
imali kraj
sada stanu u minut.
Mrtvi minut koji nema tko
oživljavati.
Polako nestaje i
gubi se
vraćajući se ponekad,
barem
meni u snovima, za Božić!
 

 

 

Ivan Čičković Čiči (r. 5. listopada 1966.)

Radi u Spačvi, a slobodno vrijeme provodi pecajući, pišući i u vožnji biciklom. Ima sina Timoteja, a od puberteta piše pjesme. Objavio je knjigu Poezija, Erotika i Rock 'n' Roll, dok su mu ostale pjesme zabilježene u zbornicima koji su se objavljivali pet godina povodom Žetvenih svečanosti u organizaciji Udruge pisaca i pjesnika Žubor slavonske riječi te na blogu. Tematika koju obrađuje je široka, no najčešće inspirirana socijalnim događajima i kritiziranje istih. Trenutno ne piše, ali možda objavi knjigu koja bi se zvala Vatrene kritike.

 

Dobri ljudi u vremenu zla

Ove moje priče je tema: Dobri ljudi u vremenu zla
A ja se pitam; dobri moj Bože, gdje sam u toj priči ja?
 
Da li sam dobar ili sam loš?
Da li sam dovoljno dobar ili sam zao?
Toliko toga sam mogao učiniti, a da, možda, nisam znao.
 
Dobro je činiti dobro. Jer se dobro dobrim vraća.
Svatko od nas svoj križ nosi i svatko svoje gnijezdo plaća.
 
Dobro je činiti dobro i svi bi se pitati trebali
Koliko smo dobra za života, na svoj konto, dobra ubrali?
 
Da li sam dobar ili sam loš...
Svi bi se od nas pitati trebali
Da bi jednoga sretnoga dana Božjega lica gledali.
 
Da li sam dobar ili loš...
 
 

Janja Jozić (6. prosinca 1931. – 19. rujna 2016.)

Živjela je u Cerni gdje je završila četiri razreda osnovne škole. U ranoj mladosti počinje pisati pjesme s kojima nastupa na različitim svečanostima i prigodama. Pjesme su joj izdane u glasilima vjerskog i ostalog sadržaja, a objavila je zbirku pjesama „Sve ove godine“ (2003.).

Kruh
Kako se teško zarađuje
Korica kruha
U tuđem svijetu, s tvrdim dlanovima
Zato poručujem svima i onima koji misle
Da na takav put ne krenu
Ne idite, ostajte tamo
Gdje je vaša zemlja.
Gdje jedni druge znamo
Koliko su krute strane riječi
I usta kao da neće ili ne žele
Da ih izgovaraju.
Kako je tvrdo tlo
I kako se teško ova vrata otvaraju
Zato kličem ljudi
Život je lijep
Tamo gdje si ti
Ugledao svijet.
         (1974.)
 
 
Tea Begović (r. 19. travnja 2006.)
 
Učenica je šestoga razreda, članica literarne skupine i s lakoćom stvara prava mala umjetnička djela. Slobodno vrijeme provodi igrajući tenis, plešući u KUD-u i pjevajući u crkvenom zboru.
 
Bosiljak
 
Bosiljak mali
u zelenoj travi
miriše, miriše

i tiho uzdiše,
ali pčela mala
to nije znala
zujala, zujala
pjesmicu pjevala
pa bosiljak mali
u zelenoj travi
vene, vene
sve zbog pčele.
 
 
 
Hvala svima vama koji pišući ostavljate sebe i svoju dušu na papiru te tako živite u svojim djelima obogaćujući našu Cernu svojim književnim doprinosom.


​​​​​​Novinarska skupina
 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju