Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Škola i nastava danas nisu niti slični onome kako je to izgledalo u dalekoj prošlosti, a još su manje to učenici koji ih pohađaju. Iako vam često roditelji i ostali odrasli koji vas okružuju pričaju kako je škola u njihovo vrijeme bila mnogo drugačija, nećete vjerovati kada pročitate kakva su pravila ponašanja djeca imala u 19. stoljeću

Kao što se sve mijenja s vremenom, tako se promijenila i škola, način nastave, te učenici koji ih pohađaju. Kada su vam roditelji bili učenici, stvari su bile bitno drugačije, no što mislite kako je to izgledalo 1800-ih godina? Naišli smo na 'pravila ponašanja' kojih su se učenici morali pridržavati, inače su slijedile više nego oštre sankcije.

Učenici morali biti ponizni, tihi, skromni i disciplinirani

Učenici su se svojim nastavnicima trebali obraćati sa poniznošću, a prema svojim kolegama iz školskih klupa s poštovanjem. U školu nisu smjeli doći trčeći, već su morali pristojno i polako stupiti u prostorije institucije. Kada bi ulazili, morali su skinuti kapu ili šešir, lagano se nakloniti i krenuti direktno prema svojem sjedalu. Nikada nisu smjeli pričati za vrijeme nastave, jer to dekoncentrira ostale, ali i njih same. Kad su imali nešto za reći nastavniku, kojeg su zvali 'master', trebali su čekati dok je njegovo vrijeme za dokolicu, te ga onda pitati što imaju skromno i na jednostavan način.

Gledanje samo u knjigu i zavjet šutnje

Za vrijeme su smjeli gledati samo u svoju knjigu i ni u što drugo. Svađa je bila strogo zabranjena, budući da je pokazivala lošu narav i dokonost. Ukoliko ih je nastavnik imao što upitati, učenici su se morali ustati, gledati ih u oči i poslušati ih sa skromnošću i velikom pažnjom. Tek kad bi on prestao govoriti, smjeli bi odgovoriti, i to tako da se blago naklone, te pruže odgovor sa skromnošću i poštovanjem.

Kada bi nastava završila, učenici su morali izaći jednako tiho kao što su ušla, mirno, tiho i pristojno. Čak i kad nisu bila u školi, djeci je bilo savjetovano da ne trče, rade galamu ili bilo što slično, a sve ostalo trebali su raditi diskretno. Također, kod kuće nisu trebali pričati o tome što se radilo na nastavi, nego se usavršavati rješavanjem domaćih zadataka.

Striktna pravila za učenike iz 1860. godine

Dječaci i djevojčice u učionici će sjediti u razdvojenim redovima, i to u tišini na suprotnim krajevima prostorije.

Dječaci će skidati svoju kapu kad ulaze na nastavu.

Djeca cijelo vrijeme moraju sjediti uspravno, ne smiju se pogrbiti niti jadikovati.

Djeca moraju biti čista i uredna.

Svakodnevno će se vršiti inspekcija vrata, ušiju i noktiju prije nastave kako bi se utvrdila čistoća osobe.

Djevojke nikada ne smiju pokazivati gležnjeve, a odjeća kod oba spola mora u potpunosti pokrivati ruke i noge.

Kazne za kršenje pravila

Pet minuta kašnjenja kažnjava se sa sat vremena u kazni nakon nastave.

Ukoliko netko ne napiše domaću zadaću, dobit će dvostruko više za drugi dan.

Učenik koji je uhvaćen da piše lijevom rukom, dobit će udarac ravnalom po zglobovima prstiju.

Pričanje za vrijeme nastave kažnjava se s jednim udarcim štapom.

Ukoliko se netko s nečime nabacuje pod nastavom, kažnjava se s pet udaraca štapom.

Žvakanje ili pljuvanje duhana kažnjava se sa sedam udaraca štapom.

Pričanje nemoralnim jezikom kažnjava se suspenzijom.

Uništavanje školskih klupa ili namještaja urezivanjem kažnjava se izbacivanjem iz škole.

Tučnjava, laganje ili varanje na ispitima kažnjava se izbacivanjem iz škole.

- Samo dobro odgojena i pristojna djeca mogu pohađati nastavu. Zapamtite, obrazovanje je privilegija, nalazilo se u pravilniku.