Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Kobni 18. studeni 1991. godine ostat će vječno upamćen u hrvatskoj povijesti. Toga je dana pao herojski grad Vukovar. Bitka za Vukovar smatra se najvećom i najkrvavijom bitkom u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. Grad heroj simbol je hrvatskog otpora i hrabrosti.

Vukovarski su branitelji bili skromno naoružani, a u potpunom okruženju mogućnost njihove opskrbe bila je otežana. Odnos snaga bio je izuzetno nepovoljan za branitelje. Vojne su procjene predviđale da grad može opstati u okruženju svega nekoliko dana.

Iako je grad napadalo oko 50 000 tisuća vojnika uz potporu više stotina oklopnih vozila, zračnu potporu te s tisućama topničkih cijevi, grad su njegovi malobrojni branitelji (njih oko 1800) uspjeli obraniti punih 86 dana.

Nakon prvih općih tenkovsko - pješačkih napada i pretrpljenih velikih gubitaka, srbijanske su snage otpor branitelja nastojale slomiti neprekidnim topničkim i zračnim udarima. U takvim napadima u kojima je na grad ispaljivano na tisuće projektila svaki dan, grad je u potpunosti uništen. Hrabri su branitelji odolijevali napadima dok su imali protuoklopnog oružja i streljiva.

Samo teškim probijanjem do grada mogla se dopremiti dodatna vojna oprema, medicinski materijal i hrana.
Prema vojnim procjenama, omjer snaga je bio takav da je grad mogao biti branjen samo dva dana. No, ipak grad se odupirao neprijatelju 86 dana.

12. studenog 1991. godine, počeo je posljednji, odnosno četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Toga dana u Vukovaru napadani su  punktovi obrane ceste Vukovar – Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan, šest tenkova se konačno probilo i tenkovskom paljbom natjeralo hrvatske branitelje sa silosa dolje. Tada je pala komunikacija na relaciji Vukovar – Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz pro­tivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. Svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja prestao je 20. studenog 1991. godine.

Nakon pada Grada heroja, JNA i srpske paravojne formacije počinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Navodilo se kako su vukovarski Srbi nakon pada grada prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su nastavljena strijeljanja ljudi po čitavom području grada Vukovara. Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari.

Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara, do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice. Unatoč činjenici kako je bitka bila značajan gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je smatrana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je 'Pirova pobjeda' Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.

Svima onima koji su za Vukovar dali svoje živote i branili ga, vječita hvala na njihovoj hrabrosti i ljubavi za grad heroj i našu domovinu!

                                                                 Napisao: Domagoj Heđi, 7. a

Izvor: www. walpurga.bloger.hr

Pavković, Mladen: Sveto ime Vukovar, Klub veterana Domovinskog rata, Varaždin, 2002.