Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

OPCA DEKLARACIJA O PRAVIMA COVJEKA

Opća skupština UN-a, na današnji je dan proglasila Opću deklaraciju o pravima čovjeka - temeljni dokument zaštite ljudskih prava.

Opća deklaracija o pravima čovjeka jedan je od najbitnijih stupova zaštite ljudskih prava. Ona je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava kojeg je proglasila neka opća međunarodna organizacija. Potreba za jednom takvom općom deklaracijom u kojoj bi se artikulirale neke univerzalno prihvaćene vrijednosti i ideje vezane uz prirodu čovjeka, nastala je nakon velikih strahota koje je čovječanstvo doživjelo tokom Drugog svjetskog rata. Važnost Opće deklaracije o pravima čovjeka vidi se i u činjenici da je ona najprevođeniji dokument na svijetu.

Deklaraciju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih Naroda 10. prosinca 1948. godine u velebnoj zgradi Palais de Chaillot u Parizu.

Deklaracija je donešena kao rezolucija što znači da nema nikakvu pravnu snagu već joj je svrha isključivo bila da osigura zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN. Iako sama nije imala pravnu snagu, njezina moralna snaga je bila evidentna.

Vlade, akademici, odvjetnici i sudovi i dalje u svojem radu često citiraju tekst Deklaracije i pozivaju se na njezin autoritet.

Ona simbolizira okretanje nove stranice u povijesti čovječanstva i isticanje onih neotuđivih prava koji pripadaju svakom čovjeku rođenjem, bez obzira na rasu, vjeru, nacionalnost ili bilo koju drugu razliku.

CLANAK 20.
1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruzivanja.
2. Nitko ne moze biti primoran pripadati nekom udruzenju.

CLANAK 21.
1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravi svoje zemlje, neposredno
ili preko slobodno izabranih predstavnika.
2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim sluzbama u svojoj
zemlji.
3. Volja naroda treba da bude osnova drzavne vlasti; ta se volja
mora izrazavati povremenim i slobodnim izborima, uz opce i jednako
pravo glasa, tajnim glasovanjem ili odgovarajucim postupcima slobodnog glasovanja.

CLANAK 22.
Svatko kao clan drustva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo ostvarivati gospodarska, socijalna i kulturna prava potrebna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje osobnosti putem drzavne pomoci i medjunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake drzave.

CLANAK 23.
1. Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravicne i povoljne uvjete rada i na zastitu od nezaposlenosti.
2. Svatko bez razlike ima pravo na jednaku placu za jednaki rad.
3. Svatko tko radi ima pravo na pravicnu i povoljnu placu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava covjeka dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zastite.
4. Svatko ima pravo radi zastite svojih interesa osnivati sindikate i stupati u njih.

CLANAK 24.
Svatko ima pravo na odmor i dokolicu, ukljucujuci razumno ogranicenje radnih sati i priodicne placene dopuste.

CLANAK 25.
1. Svatko ima pravo na zivotni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, ukljucujuci hranu, odjecu, stan i ljecnicku njegu, te potrebne socijalne usluge,
kao i pravo na osiguranje u slucaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za zivot
u prilikama koje su izvan njegove moci.
2. Majka i dijete imaju pravo na posebnu skrb i pomoc. Sva djeca, rodjena bilo u braku ili izvan njega, moraju uzivati istu socijalnu zastitu.

CLANAK 26.
1. Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, bar u osnovnim i nizim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obavezno. Tehnicko i strucno obrazovanje
mora biti opcenito pristupacno, a vise obrazovanje takodjer mora
biti pristupacno svima na osnovi sposobnosti.
2. Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvitku ljudske osobe i na ucvrscenje postovanja covjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono mora unapredjivati razumijevanje, snosljivost i prijateljstvo medju svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama i mora unapredjivati djelatnost Ujedinjenih naroda na odrzavanju mira.
3. Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja
za svoju djecu.

CLANAK 27.
1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom zivotu zajednice, uzivati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i u njegovim koristima.
2. Svatko ima pravo na zastitu moralnih i materijalnih interesa koji proistjecu od ma kojeg znanstvenog, knjizevnog ili umjetnickog djela kojemu je autor.

CLANAK 28.
Svatko ima pravo na drustveni i medjunarodni poredak u kojem prava i slobode navedeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.

CLANAK 29.
1. Svatko ima obaveze prema zajednici iz koje je jedino moguce slobodno i puno razvijanje njegove sposobnosti.
2. U izvrsavanju svojih prava i sloboda svatko mora biti podvrgnut samo ogranicenjima odredjenim zakonom iskljucivo radi
osiguranja duznog priznanja i postovanja prava i sloboda drugih i radi zadovoljenja pravicnih zahtjeva morala, javnog poretka i opceg blagostanja u demokratskom drustvu.
3. Ta prava i slobode ni u kojem se slucaju ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i nacelima Ujedinjenih naroda.

CLANAK 30.
Nista se u ovoj Deklaraciji ne moze tumaciti kao pravo ma koje drzave, skupine ili osobe da sudjeluje bilo u kojoj djelatnosti ili da cini bilo kakvu radnju usmjerenu unistenju bilo kojih ovdje navedenih prava i sloboda.