preskoči na sadržaj

Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Login
e-Dnevnik poveznica

Popis udžbenika za

školsku godinu 2017./2018.

 

1. razred

2. razred

3. razred

4. razred

5. razred

6. razred

7. razred

8. razred

Koliko je sati ?

Skockajte web! 2012

Anketa (mala)
Da li pročitaš knjigu koju posudiš u školskoj knjižnici?







Koliko je stupnjeva?

Weather Widget

Tko je trenutno online!  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2011.

Ukupno: 932567
Ovaj mjesec: 4455
Ovaj tjedan: 460
Danas: 21
Sandučić povjerenja

Kalendar
« Listopad 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Raspored zvonjenja

Prije podne

1. sat     8,00  –   8,45

2. sat     8, 50 –  9,35

Veliki odmor

3. sat       9,50 – 10,35

4. sat    10,40 – 11,25

5. sat    11,30 – 12,15

6. sat    12,20 – 13,05

 

Poslije podne

1. sat     13, 15 – 14,00

2. sat     14,05 –  14,50

Veliki odmor

3. sat    15,05 –  15,50

4. sat   15,55 –  16,40

5. sat    16,45 –  17-30

6. sat    17,35 –  18,20

Logo škole i QR Code

 


QRCode

QR CODE

Facebook škole
Facebook
Vijesti iz MZOS
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
Korisni linkovi
Iz programa HRT-a
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR
Autor: Sanja Kovač, 18. 11. 2016.

PRIČA O DJETINJSTVU

Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali ima onih generacija koje ga naprosto daju u zamjenu, u zamjenu za buduća djetinjstva. Takvima je hrabrost urođena, takvima pripada svijet, pripada im čak budućnost.

Međutim, generacije o kojima govorimo ni to ne mogu uzeti jer djetinjstvo je čovjeku sve što ima. Ona neiscrpna snaga koju poslije cijeli život troši. A ako svijetu daruju djetinjstvo, onda njima ne ostaje ništa. I tako u krug. Takva djeca bez djetinjstva odmah postanu odrasli ljudi, istrošeni, umorni, postaju hodajući spomenici, žrtve čovječanstva, oni su istodobno strah i divljenje, oni u duši vječito nose suprotnosti suza i smijeha, radosti i patnje. Oni su primjer koji nitko ne bi želio biti, ali svi teže toj širini duše. Razmišljam, dok ovo pišem, gdje je moje djetinjstvo? Ima li išta čovjek poslije djetinjstva?


Naravno, osim sjećanja. Plutam tako vlastitim mislima i kao gusar pokušavam sam sebe orobiti za neku uspomenu. Rat me zbunjuje, ali se nadam da ću naći nešto lijepo. Je li to prvi bicikl ili sram koji me uhvatio kada mi se svidjela jedna djevojčica?Djeca obično kažu da ne vole školu, ali kada se sjetim koliko smo svis osmijehom trčali u razred, jedva čekajući da počne sat i da onda duga kolona papirića s porukama nađe put do onoga kojem je namijenjena, pa kad to još uhvati učitelj ili nastavnik, tada posve sigurno znam da je djetinjstvo čovjeku sve. Djetinjstvo treba ispiti najednom, ne treba stati, treba odmah potrošiti sve te čarobne životne kapi, ne ostaviti ništa za poslije, ništa za jednom tko zna kad, jer vidite i sami, dragi moji prijatelji, što može biti. Može doći rat poput ovog i onda se opet neki među nama moraju odreći djetinjstva. Nemojtenikad braniti djeci da uživaju u svojem djetinjstvu, ne tjerajte ih da prerano odrastu, jer što ih poslije čeka? Što – bez djetinjstva?

Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

 

Izvor:

http://os-sinise-glavasevica-vu.skole.hr/o_sini_i_glava_evi_u_/pri_e_iz_vukovara

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju