Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

U našoj smo školi obilježili Dan glagoljice na panou koji govori o glagoljici jučer, danas, sutra.

GLAGOLJICA JUČER

Staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. st. koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. st. (početkom 16. st. sve je više potiskuje latinica).

Autor pisma je Konstantin Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna koji je s bratom Metodom došao u naše krajeve, na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavio je prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.

KAMENI SPOMENICI: iz vremena nastanka pisma ih nema, najraniji poznati zapisi potječu iz 10. stoljeća, a pisani su glagoljicom oblog tipa. Od 12. st., potisnuta ćirilicom, glagoljica kod većine slavenskih naroda počinje nestajati; jedino se Hrvati nastavljaju njome služiti. Iz prijelaza 11. st. u 12. st., potječe i jedan od najznačajnijih spomenika – Baščanska ploča na kojoj se očituje razlika u prijelazu oblog tipa pisma u uglati – tipa koji će postati svojstven prostoru Hrvatske. Ime kralja Zvonimira utkano u tekst Baščanske ploče prvi je primjer hrvatskog imena zapisanog hrvatskim jezikom na hrvatskom pismu. Skupini najstarijih epigrafa (natpis u tvrdoj podlozi) iz 11. stoljeća (Krčki i Plominski natpis te Valunska ploča) u nedavno se vrijeme pridružio još jedan – Župski natpis pronađen prilikom arheoloških iskapanja u Konavlima (postojanja glagoljice i na dubrovačkom području od najranijih vremena).

SPOMENICI NA PERGAMENI (životinjskoj koži pripremljenoj za pisanje): nastaju knjige liturgijskog sadržaja. Najstariji cjelovito sačuvani rukopisi ovog sadržaja potječu s kraja 13. ili početka 14. stoljeća (Prvi vrbnički brevijar i Misal Illirico 4).

ZLATNO RAZDOBLJE glagoljske rukopisne knjige: sačuvano pedesetak brevijara i misala. Zanimljive su iluminacije (slike inicijala i minijature). Vještinom izvedbe iluminacija ističu se Misal kneza Novaka (1368.) i Hrvojev misal (1404.). Knez Novak Disislavić svoj je misal sam ispisao za spas svoje duše, dok je onaj za vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića ispisao pisar Butko. Uz ova dva rukopisa posebno mjesto zaslužuje i Drugi vrbnički misal (1462.).

U rukopisima su sadržane i brojne crtice iz života: pop Martinac prilikom pisanja Drugog novljanskog brevijara, 1493. godine upisuje svoje svjedočanstvo o Bitci na Krbavskom polju (Zapis popa Martinca).

Uz liturgijske knjige, glagoljaši su pisali i pravne i književne tekstove, privatna pisma, oporuke, zbornike i dr. Od pravnih tekstova posebno se ističe Vinodolski zakon (1288.), prvi hrvatski pisani zakon i koji je ispred svoga vremena (npr. ne poznaje mučenje u kaznenom postupku). Sačuvan je u kasnijem prijepisu pisanom kurzivnom glagoljicom, tipom glagoljskog pisma koji se u pisanju matičnih knjiga zadržao sve do 19. stoljeća.

TISAK: Dvadeset i osam godina nakon Guttenbergova otkrića tiska, Hrvati će 1483. godine tiskati svoju prvu knjigu, prvu na svijetu koja nije tiskana latinicom – Misal po zakonu rimskoga dvora. Hrvati će tiskati još šest glagoljskih inkunabula (knjige tiskane prije 1500.), od čega jednu – Baromićev brevijar – u Veneciji, prijestolnici tiskarstva. U domovini svoje knjige tiskaju u tri tiskare: kosinjskoj, senjskoj (Blaž Baromić) i riječkoj (modruški biskup Šimun Kožičić Benja).

U Urachu su hrvatski protestanti otisnuli i prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik – Novi testament u dva dijela (1562. i 1563.). Nakon njihova pothvata, najveći dio glagoljskih knjiga u razdoblju od 17. do 19. stoljeća u Rimu tiska Congregatio de propaganda fide. Ova izdanja odlikuje „istočnoslavenizacija“ teksta koja će biti glavni uzrok njihove loše prihvaćenosti među glagoljašima, te će označiti početak pada glagoljskih knjiga. Nakon „rimskog razdoblja“ u pokušaju vraćanja izvornom jeziku Dragutin Antun Parčić 1893. godine tiska Parčićev misal čije je posljednje, treće izdanje 1905. godine posljednja knjiga otisnuta glagoljicom.

Sve do 1992. se mislilo da je glagoljica bila nazočna samo u spomenutim krajevima, a onda se došlo do otkrivanja glagoljskih natpisa u crkvama uz rijeku Orljavu, natpisi na crkvama u Brodskom Drenovcu i Lovčić te se ustanovilo kako je glagoljaštvo bilo prisutno i u Slavoniji.

ZANIMLJIVOSTI

Vjerojatno najveća glagoljska knjiga uopće je Grdovićev zbornik pisan početkom 18. st., na debelom papiru velikih dimenzija (34 x 45 cm.). Knjiga ima preko 1500 stranica i teška je dvadeset kilograma!

Knjige su u vrijeme početaka tiskarstva bile vrlo skupe jer je materijal za pisanje bio izuzetno dragocjen.
Za Brevijar Vida Omišljanina,  za izradbu pergamene od oderanih i prepariranih ovčjih koža trebalo je 117 ovaca, a to su gotovo tri stada po četrdeset ovaca.

Na jednoj glagoljskoj knjizi (Reimski evanđelistar) stoljećima su francuski kraljevi prisezali prigodom krunidbe (npr. Charles IX., Henri II., Louis XIII. i Louis XIV.).

Vinodolski zakonik je za ono vrijeme bio vrlo moderan zakonik – dok se cijela Europa služila mučenjima radi izmamljivanja priznanja i kažnjavanja, Vinodolski zakonik ne poznaje mučenja. Osim toga poseban je po brizi za moralnu zaštitu žene.

Ruska nacionalna knjižnica posjeduje najbogatiju zbirku tiskanih hrvatskih glagoljskih knjiga na svijetu: ukupno 43 naslova u 101 primjerku. 

GLAGOLJICA DANAS

Hrvatski sabor 2019. godine proglasio je 22. veljače – Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Hrvatska glagoljica povijesno je hrvatsko pismo, jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnog identiteta i višestoljetne uljudbe, na temelju kojega samo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu. Proglašenje je inicirao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a datum je spomen na dan kada je u ličkom mjestu Kosinju 1483. godine tiskana prva hrvatska glagoljička knjiga, Misal po zakonu Rimskog dvora. Ujedno je i prvi misal u Europi koji nije tiskan latinicom i latinskim pismom. Ta hrvatska inkunabula otisnuta je dvobojno: crnom i crvenom bojom, i to samo 28 godina nakon tiskanja Gutenbergove Biblije što nam dokazuje da su Hrvati u 15. st. bili izrazito razvijeni u društvenom, gospodarskom i kulturnom smislu.

Glagoljica prisutna u osnovnim i srednjim školama, na fakultetu (cijeli kolegiji posvećeni upravo glagoljici).

„Glagoljaška večer(a)“ pod vodstvom prof. dr. sc. Milice Lukić: scenografije i kostimografije za performans; studenti mole molitve na latinskome, staroslavenskome, hrvatskostaroslavenskome i (staro)hrvatskome jeziku, čitaju srednjovjekovne hrvatske recepte mediteransko-panonskoga kruga. Prof. dr. sc. Milica Lukić svojim je „glagoljaškim lekcijama“ oživjela atmosferu života i blagovanja hrane u glagoljaškome (slavonskom) samostanu istaknuvši kako je hranu duhovnu uvijek pratila hrana tjelesna (fuzija srednjovjekovlja i suvremenosti). Opisala je i popisala sadržaj glagoljaške trpeze na kojoj su mjesto pronašli: Prisnac suhoparni za dane posta: Soparnik (Poljička Knežija, od 13. st.); Panonski fundamentum iliti S(k)lavjan nadojen: slanina, čvarci, kruh, mast i paprika; S kruhom sljubljen namaz od rib; Plodovi što ih priroda rađa: orasi, lješnjaci, bademi, suho voće – šljive, marelice, smokve, jabuke; Plodovi što ih čovjeku daruju sestrice naše ovčice i koze: tvrdi ovčji i kozji sirevi; Smokovnica sirom nadjenuta (svježe smokve punjene kozjim sirom); Šljiva suha sirom i jezgrom oraha nadjenuta, a u slaninu odjenuta; Piletina u medu (12. st.); Som na štap nadjenut (ražnjići od soma); Križarski kruh (slatkiš od žitarica, meda, šećera, oraščića, cimeta); Vino što razveseljuje srce čovječje (crveno i bijelo); Voda životodajna; Cervisia monastirska (iliti ponašeno pivo); Rakija ka je likarija...
Govori se o suvremenome glagoljaštvu, glume se točke nadahnute staroslavenskim povijesnim izvorom „Žitje Sv. Metoda“ i hrvatskoglagoljskim spomenikom „Regula Sv. Benedikta“.
Uz sve to prikladna glazbena pratnja dočarava kontemplativnu samostansku atmosferu.

Mobilna aplikacija Glagopedija: Prof. dr. sc. Milica Lukić i dr. sc. Vera Blažević Krezić s Filozofskog fakulteta u Osijeku dobitnice su Državne nagrade za znanost Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, a u obrazloženju nagrade istaknuti su njihovi popularizacijski projekti "Glagopedija – virtualna glagoljska enciklopedija" i "Glagoljaška večer(a)". Osmislile su mrežnu aplikaciju u koju je uvršteno 220 glagoljskih spomenika i 71 ćirilski spomenik od 9. do 21. stoljeća, čime su društvu omogućile približavanje baštinskih spomenika i kulture davnih vremena.

Glumačka skupina „Glagoljica rediviva“

Moguće je pisati glagoljicom na računalu: font glagoljice dostupan svima na internetu

Jasna Horvat sa svojim romanom „Az“ jedna je od suvremenih književnika koji u svojim djelima oživljavaju i promiču glagoljicu.

Facebook stranica Glagoljica - jučer, danas, sutra

GLAGOLJICA SUTRA

Početna slova glagoljice daju nam svevremenu poruku:

azъ buky vĕdĕ glagoljǫ dobrĕ jestъ živĕtĕ... – "ja slova znajući govorim dobro je živjeti..."