Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

 U rujnu 2009. godine svi su osmi razredi bili na trodnevnoj ekskurziji, te su posjetili Knin, Split, Trogir i Šibenik. Bila su to tri dana prepuna uzbuđenja, veselja i prijateljske atmosfere. Pročitajte putopis učenice osmog razreda koja je u riječi pretočila vlastite dojmove s tog putovanja.

MOJ MALI MATURALAC

Na putu u životu nalaze se mnoga prijateljstva i puno toga prođemo sjećajući se na nešto lijepo i veselo…

            Nenaspavani od uzbuđenja što krećemo na izlet, ustali smo iz kreveta. U nama se budilo uzbuđenje što ćemo još mnogo toga vidjeti i doživjeti, čuti i maštati. Polako, okupljajući se u rano jutro ispred škole, punih kovčega krenuli smo u bus. Iako je većina učenika bila pospana, nismo mogli zaspati od silne želje da dođemo u svoje apartmane i krevete. Prolazili su sati i sati putovanja, a sa svih strana u autobusu čuli su se samo smijeh, šale i pjesme. Dan je bio naporan za sve nas, ali to nije moglo spriječiti našu želju da nešto i saznamo. Obilazili smo Knin i Gračac. Naučili smo da se Gračac nalazi u Lici, a od Dalmacije je odijeljen masivom Velebita. U Kninu, koji leži na rijeci Krki i ima mnoge prirodne ljepote, posjetili smo Kninsku tvrđavu, koja je zaokupila našu pažnju. Penjali smo se do vrha tvrđave gdje smo vidjeli zastavu koja je postavljena nakon oslobođenja Knina u vojnoj akciji „Oluja“. To je za nas bio svečan trenutak jer se na tom mjestu pisala hrvatska povijest i sloboda našeg naroda.

  Kninska tvrđava

Posjetili smo i Cerovačke špilje. Izvan špilje bilo je jako toplo, no, kada smo zakoračili samo jedan korak unutar nje, shvatili smo pojam hladnoće. Cerovačke špilje nalaze se uz željezničku prugu Zagreb-Split, oko  četiri kilometra jugoistočno od Gračaca, a otkrivene su sasvim slučajno, za vrijeme gradnje željezničke pruge. U špilji su nekada živjeli medvjedi, koji u mraku nisu vidjeli gdje hodaju te su se orijentirali pomoću osjetila.

U jednoj godini u špilji padne tisuću kapi vode, a ona se poveća za samo jedan milimetar.

  Cerovačke špilje

               Nakon napornog dana, došli smo do apartmana „Medena“ koja se nalazi nekoliko kilometara od Trogira. Razrednici su pregledavali sobe i pomno kontrolirali situaciju. U noći (ubrajajući i mene) izlazili smo van, te zvali razrednike jer su nas zastrašivali nekakvim pričama u koje smo povjerovali. Također se pričalo da razrednici šeću i provjeravaju ulicu.. No, to su na svu sreću bile lažne prijevare. Bilo je tu i cigareta, tako da su neki dobro naučili lekciju o cigaretama. Nastavnici su nas „pročitali“, i, nemojte misliti da smo prošli nekažnjeno. Morali smo od 3 do pola 5 ujutro sjediti na „zidu kazne“, i to samo oni koji su izlazili van i pušili cigarete, iako je bilo dogovoreno do 7 sati ujutro. Sutradan, morali smo javiti roditeljima što smo radili, ali na svu sreću, moji se nisu javili.

Trogir

 Nakon toga sjeli smo u autobus i krenuli u razgledavanje Trogira, gdje smo vidjeli lijepu arhitekturu, palače i građevine. To je grad u koji se nalazi u sklopu Splitsko-dalmatinske županije, a osnovali su ga grčki kolonisti, te ima dugu kulturno-povijesnu tradiciju.

Nakon dugog dana došli smo do svojih apartmana. Kada smo došli, susreli smo nove prijatelje i prijateljice iz Bosne. Neki su govorili da se s njima ne smijemo družiti, no ipak je bolje „spriječiti nego liječiti“. Taj dan smo imali slobodnoga vremena i dogovorili smo se da se idemo kupati. Dogovor je bio da se moramo vratiti do 19 sati, ali je većina, unatoč hladnijem vjetru i moru ostala duže. „Kažnjenici“ su imali skraćen izlazak u grad, za razliku od ostalih. Taj dan, iako smo najmanje putovali, bili smo najumorniji i brzo smo zaspali.

 Trećeg dana posjetili smo jedan od najljepših hrvatskih gradova – Split. Saznali smo da je on najveći grad u Dalmaciji, ali i drugi grad po veličini u Hrvatskoj. Ne smijem izostaviti Meštrovićev kip biskupa Grgura Ninskog. U Splitu postoji običaj da se zaželi želja držeći se za njegov palac, što donosi sreću. Naravno, i mi smo si poželjeli uspjeh u školi i ljubavi.

  Grgur Ninski

Vidjeli smo i Dioklecijanovu palaču, koja nas je zapanjila svojom ljepotom. Ona je jedan od nabolje očuvanih spomenika graditeljstva. Izgrađena je između 295. i 305. godine. Južni dio palače bio je namijenjen caru, a sjeverni slugama i vojsci. Građena je od bračkog kamena, a ukrašena je i raznovrsnim granitnim stupovima i sfingama iz Egipta, talijanskim mramorom i klesanima dekoracijama.

  Dioklecijanova palača

       Vidjeli smo i stadion HNK „Hajduk“. Meni je to bio najdraži trenutak na ekskurziji jer smo se svi slikali na stadionu i atmosfera je bila odlična. Hajdukovcima je to bio pravi doživljaj, pogotovo onima koji su prvi puta u životu posjetili taj znameniti stadion. Poslije razgledavanja imali smo slobodno vrijeme koje smo provodili u razgledavanju grada i u kafićima. Došli smo i do apartmana, te se polako sprijateljili sa „susjedima“ iz Bosne kroz priču i druženje.

   Split

Taj dan svi smo smjeli ostati duže i to smo proveli opraštanjem od novostečenih prijatelja. Naravno, sigurno ste mislili kakav bi to bio dan, bez da bar još jednom ne budemo kažnjenici…(Ali na svu sreću, mene tu nema!) Neki dečki su udarili konja rukom po tijelu koji se nalazio na putu k plaži zajedno s magarcem i dvjema kozama. Njima je bilo zabranjeno izlaženje, ali nastavnici su se malo „smekšali“ pa su na kraju ostali s nama u društvu.

Došlo je jutro i polako smo se pakirali i spremali sobe da drugim posjetiteljima bude ugodno onoliko koliko je bilo nama. Krenuli smo u obilazak Šibenika. Ne mogu izostaviti prelijepe katedrale, a najviše od svega ne smijem izostaviti ogroman sat bez kazaljki. Sigurno mislite kakav je to sat kada nema kazaljke? On prikazuje vrijeme pomoću Sunčevih zraka, koje se odbijaju od katedrale na njegovu površinu.

  Šibenska katedrala

Nakon svih zanimljivih događaja krenuli smo posjetiti Nacionalni park „Krka“, koja je 1985. godine proglašena  nacionalnim parkom, čime je potvrđena njena ljepota i prirodan fenomen. Područje Krke ima mnogo kulturnih i povijesnih spomenika, koji su tragovi ljudskoga stavaralaštva od prapovijesti do danas. Vidjeli smo predivne prirodne ljepote, neokrznute negativnim utjecajem čovjeka.

  Nacionalni park Krka

Krenuli smo i sjeli u bus, ali ovaj put za put kući. Iako je sve brzo prošlo, uvijek ću pamtiti moj mali maturalac, zbog tri prekrasna dana provedena sa svojim prijateljima i uzbudljivim dogodovštinama koje su još više učvrstile naša prijateljstva.

                                                Mihaela Žulj, 8.b