Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Danas obilježavamo obljetnicu rođenja prvoga pjesnika Zagreba, kako je Augusta Šenou nazvao akademik Dubravko Jelčić. August Šenoa poznat je kao veliki knjiženik koji je zasnovao modernu hrvatsku književnost na svim poljima. Smatra se najutjecajnijim hrvatskim piscem 19. stoljeća i sistinskim tvorcem moderne hrvatske književnosti.

Hrvatski romanopisac, feljtonist, kritičar i pjesnik August Šenoa rodio se 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. Iz roditeljskoga je doma potekla njegova ljubav prema umjetnosti jer otac je volio  koncerte i kazalište, a majka je bila ljubiteljica književnosti. Otac nikada nije svladao hrvatski jezik, a i sam Šenoa svoje je prve pjesme pisao na njemačkome jeziku.

U dvadesetak godina književnoga rada okušao se u gotovo svim književnim vrstama, ostavio izniman trag u hrvatskoj književnoj kulturi i obilježio čitavo razdoblje, pa se u povijesti hrvatske književnosti za nepuna dva desetljeća njegova stvaranja uvriježio naziv Šenoino doba.

Nakon zagrebačke gornjogradske gimnazije upisao se na Pravoslovnu akademiju. Zatim je studirao pravo u Pragu, gdje se počeo baviti novinarstvom kako bi si osigurao novčane prihode. Iz Praga odlazi u Beč gdje radi u redakcijama listova Glasonoša i Slawische Bläter. U Zagreb se vraća 1866. i radi u redakciji lista Prozor. Otprilike dvije godine kasnije imenovan je umjetničkim ravnateljem Hrvatskog zemaljskog kazališta, u kojem je postao i dramaturg.

Ozbiljniju književnu karijeru počeo je 1861. godine poezijom u tradiciji europskoga romantizma. Uz ljubavnu i domoljubnu liriku, popularnu i uglazbljivanu (O ti dušo moje duše, Ribareva Jana, Hrvatska pjesma, Zagrebu) osobito mjesto u povijesti hrvatskoga pjesništva zauzima lirsko-epskim povjesticama (Prokleta klijet, Propast Venecije, Mile Gojslavica i dr.) Jedini je njegov dramski pokušaj, uz nedovršenu tragediju Slavka, komedija Ljubica koja je nagovijestila prodor scenskoga realizma.

Njegov je, pak, romaneskni opus ključna postaja u povijesti hrvatskog romana. Upravo je Šenoa oblikovao roman kao žanr i stvorio modernu čitateljsku publiku. Iako je napisao nekoliko romana i novela iz suvremenog života (Mladi gospodin, Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro i dr.) središte njegova opusa čini pet povijesnih romana –  Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i Kletva.

Milan Ogrizović u članku u novinama Dom i svijet navodi da je Šenoa ležeći bolestan i diktirajući Kletvu maštao o idućem proljeću što ga je namjeravao provesti u Italiji. Vjerovao je u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, a onda je najednom predosjećajući kraj, zavapio: Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati! Ostavio je u rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana, a posljednja riječ koju je izgovorio diktirajući Kletvu, dan prije smrti, bila je Hrvat. Iako nas je napustio prerano, u 44. godini, njegovo jedinstveno književno stvaralaštvo živjet će zauvijek.

Al’ čovjek snuje, a bog boguje.

(Prijan Lovro)