Nakon odlaska Turaka nije teško pretpostaviti zaostalost stanovništva ovoga kraja nastanjenog u malim raštrkanim naseljima okruženim šumama i močvarama. Jedini prosvjetiteljski utjecaj vršili su franjevci oko samostana i župnih crkava. Takvo stanje nije odgovaralo tadašnjoj vlasti jer efikasnost djelovanja vojne organizacije na granici je ovisila i o obrazovnoj Razini stanovnika Krajine. Zbog toga je 1775. general Marcy d/Argentean, zapovjednik slavonsko – srijemske Krajine, naredio da u svim postojećim komunitetima u Slavoniji počne osnivanje njemačkih škola, a vlasti su 1764. izdale da se u svakoj osnuje škola i namjesti učitelj.

Cerna je bila središte satnije te se i u Spomenici pretpostavlja da i 1764. mogla biti godina osnivanja škole. Međutim, da je škola postojala i prije 1764., može se zaključiti iz nekih Reljkovićevih stihova upućenih Slavoncima. Stihove u kojima potiče Slavonce “neka mole svitlu caricu” da im otvara škole nađeno je u prvom ali i kasnijim izdanjima “Satira”, ali ne i stihove u kojima se govori da su im molbe uslišane. Reljković je suvremenik tih zbivanja pa mu treba vjerovati da je u Cerni škola postojala i prije 1767.

     Prvi učitelj o kojem imamo podatke je Martin Vraničić. Škola je bila trivijalna, u to vrijeme je to bio najniži tip škole, i u njoj se kao i u drugim trivijalnim školama učio trivij: čitanje, pisanje i računstvo i to na njemačkom jeziku, a samo se preporučavalo da se vodi računa o domaćem – slavonsko “rackom” jeziku.