| 2013-02-07 14:57:48 Dislalija - obilježja i uzrok nastanka Dislalija je poremećaj artikulacije koji se ogleda u nepravilnosti ili nemogućnosti izgovora pojedinih glasova. Uzroci nastanka artikulacijskih poremećaja nisu još uvijek dovoljno poznati, iako ih možemo podeliti na psihološke, nasljedne i organske.. U najvećem broju slučajeva etiologija dislalije je multifaktorijalna, pa je vrlo teško naći primaran uzrok poremećaja. Uzrok dislalijama može biti poremećaj u anatomiji artikulatora govora, kao npr. kratak jezik, slabije pokretan jezik, velik i zadebljan jezik, poremećaj vilice i zuba, rascjepi usne i nepca, druge malformacije vilica i jezika. Kod takozvanih otogenih dislalija, najčešće je poremećaj uzrokovan oštećenjem sluha. Gubitak sluha negativno utiče na usvajanje govora. Blaži gubici sluha mogu uzrokovati samo oštećenje izgovora, dok jači oštećuju i govor i jezik, a ne samo artikulaciju. Kod njih može biti poremećen glas, ritam, intonacija i gramatika.Sekundarni uzroci su oni u koje spadaju psihološki i socijalni čimbenici, kao što su npr. loš govorni uzor (gdje dijete uči govor od svoje okoline, poprima njegove loše i dobre strane što se tiče izgovora), infantilni govor (dijete odbija odrastanje, uslijed emocionalnih sukoba ili porodičnih konflikata, pa se i dalje služi govorom neprimerenim za njegov uzrast), socijalna zapuštenost ili nedovoljna stimulacija djeteta, roditeljski perfekcionizam, bilingvizam, zaostajanje u intelektualnom razvoju. Dislalija je poremećaj izgovora i označava nepreciznu ili pogrešnu artikulaciju (pogrešan izgovor pojedinih glasova), a može se ispoljiti kao izostavljanje nekog glasa (dijete će reći „oda” umesto „voda”), zamena nerazvijenog glasa nekim drugim, već postojećim (supstitutio: „tuća” umesto „kuća”) i distorzija tj. "pogrešan, iskrivljen" izgovor određenih glasova (glasovi postoje i izgovaraju se, ali njihov kvalitet ne zadovoljava, npr. grleno „r”). U našem glasovnom sistemu imamo glasove na kojima se najčešće javljaju artikulacioni poremećaji, a to su: s, c, z, č, š, ž, dž, r itd. Većina ovih glasova su slični po zvučnosti, pa ih dijete zbog toga teže razlikuje i usvaja, a i njihova artikulacija zahtijeva finu motoriku jezika, što je još jedan razlog za pojavu poremećaja baš na ovim glasovima. Liječenje dislalije provodi se odstranjenjem uzroka poremećaja govora, ako je to moguće (npr. kirurška korekcija rascjepa nepca, vilice, i dr). Ako se uzrok ne može odstraniti ili nije poznat, liječenje se sastoji prvenstveno od govornih vežbi. Potrebno je naglasiti, da neusmeravanje pažnje na postojanje problema, u ovom slučaju poteškoća u izgovoru, i pravovremeno ne uključivanje u terapiju, može se kasnije negativno odraziti na sposobnost usvajanja i savladavanja vještina čitanja i pisanja kod djeteta. |
| Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna |