Kakav je posao školskog psihologa i čime se on bavi?

 Školski psiholog je stručnjak specijaliziran za unapređenje postupaka odgoja i obrazovanja.  On intervjuira i testira učenike te nastoji procijeniti njihove psihološke probleme i izvore poteškoća u učenju. U suradnji s roditeljima i nastavnicima planira načine pomoći pojedinim učenicima. Bavi se i unapređivanjem metoda poučavanja i ocjenjivanja, ispitivanjem psihološke atmosfere u razredima, profesionalnim informiranjem i savjetovanjem učenika.

      Zašto ste odabrali upravo zanimanje školskog psihologa?

Zanimanje školskog psihologa sam odabrala zato što me zanima psihologija, a i volim djecu pa je taj izbor bio sasvim logičan.

     S kakvim se problemima učenici najčešće susreću i kako im pomažete?

Učenici se najčešće susreću s uobičajenim, svakodnevnim problemima poput problema u učenju, sukobima s vršnjacima i roditeljima i slično. Pomažem im razgovorom, saslušam ih, pokažem razumijevanje, utješim, dam savjet… Najčešće je to dovoljno, no ponekad kod većih, težih problema neophodna je dobra suradnja s roditeljima i nastavnicima i naravno, učenikom kako bismo mu svi zajednički pomogli da prevlada poteškoće.

     Čime biste se bavili da niste psihologinja?

Da nisam psihologinja, radila bih neki posao vezan uz životinje jer ih jako volim.

     U kakvom su Vam sjećanju ostali školski dani?

Školski dani su mi ostali u lijepom sjećanju. Bilo je dobrih dana, bilo je i loših dana, ali općenito mi je bilo lijepo pa se rado sjetim tog razdoblja svoga života.

     Najdraži i najteži predmet u osnovnoj školi?

Najbolji predmet mi je bila biologija, a najgori tjelesni.

     Najdraža knjiga i najdraži film.

Najdraža knjiga mi je „Patnje mladog Werthera“, a najdraži film „Ljubavna priča“.

     Tko je Vaš životni uzor?

Moja mama jer je snažna i samostalna žena. Voljela bih biti kao ona.

       Koji je Vaš životni moto?

U životu imam dvije misli vodilje: Uz malo truda i volje problemi se lakše mogu riješiti, i lijepa riječ otvara sva vrata.

Što biste poručili učenicima naše škole?

Učenicima naše škole bih poručila da marljivo uče i da se trude biti što bolji jedni prema drugima. Neka imaju na pameti da nije najvažnije imati odlične ocjene, bitno je truditi se. Nemojte ogovarati i omalovažavati jedni druge. Ružne riječi mogu jako povrijediti. Sukobe rješavajte razgovorom, a ne svađom ili tučom. Ako imate neke probleme za koje ne znate kako biste ih riješili ili jednostavno želite razgovarati o nečemu, uvijek mi se možete obratiti!

                                                                                   Ines Duktaj 8. b

                                                                                   Marija Kesegić, 8.b