Nakon rata

Zidovi porušeni,pokidane grane
Vrijeme kao da je stalo NAKON RATA.
Ljudi u opancima hodaju promrzli,kroz maglu.
I dalje,čvrsto i sa strahom, dječicu
Drže za ruku NAKON RATA.
Sumnja i strah ne nestaju s ljudskih lica
obojanih tugom i bez imalo nade.
Ljudi se vraćaju
NAKON RATA.
Ljudi s ožiljkom na srcu,
Nevjericom i ljutnjom u duši,
Sjede,tuguju,plaču
NAKON RATA.
Pamte ljudi, pamte NAKON RATA.
Ljutnja se pojavljuje na otužnom licu.
Bijes šiklja,masa zabrinuto i uglas zbori.
NAKON RATA.
Isti bijes i ista ljutnja pretvara se pucnjem u
Mržnju
Koja će vječno trajati..
LJUDI PAMTE,PAMTE NAKON RATA.
                                                                               LANA BILJAN, 7. a

PISMO VUKOVARU

Zlo dosad toliko puta već viđeno,

Tuga neopjevana,

Želja nepoželjena.

U tisuće suza uronjeno

Uvijek kao neizbježno.

Sve pod krinkom - jedino moguće rješenje!

Ljudska srca  kao led stvrdnjava

Bez osjećaja,a cilj je nanijeti drugom bol.

Zovemo ga RAT.

Rat između dobra i zla.

No, toplina ljudske duše

U stanju je ta zaleđena srca otopiti,

te ih svojom ljubavlju  pokrenuti.

Sve ono loše poništiti,

a na uzoranu brazdu

cvijeće ,drveće, travu ponovo zasaditi.

Te zdrave plodove ljubavi,a ne mržnje, ubirati

u obliku širokog ljudskog osmijeha, tople riječi dobrodošlice

i svega  onog što je u najmanju ruku  ljudski ,a ne zvjerski.

I ne tako davno djedovi su nam naši

 O zvjerstvima pričali,

a danas to već čine naši roditelji.

Zato,ne dajmo da se ponove

Zvjerstva i rušenja iz bliskog nam Domovinskog rata.

Zajedno s  obnovom obiteljskih kuća

trebamo raditi i na obnovi

međuljudskih odnosa i procvatu duha

Jer život ide dalje, a smjer biramo sami.

Mihaela Turkalj, 7.b