2014-03-31 22:05:42

Sastavi pisani zavičajnim govorom

Učenici su pisali sastave na različite teme. Izdvojili smo najuspješnije na temu vašara i djetinjstva naših roditelja i baka.

UČENIČKI RADOVI

   Moj baća i ja

Moj baća i ja smo išli sokakim. Kod neke smo avlije čuli da neko nešta traži. Pošto je sve bilo tavno, nismo ništa vidli, a bili smo radoznali.Ošli smo kući po fenjer. Nazad smo išli drugim putim. Na tom je putu bio bircuz. Moj baća nije mogo odolit i ušo je unutra. Bijo je tamo dok se nije nalio. Nisam ga teo čekat i ošo sam sam kući. On je došo oko ponoći dobro nalizan. Jedva je potrefio krevet. Na siniji je ostavio fenjer, a pokraj njega je bio fraklić rakije koji je doneo iz bircuza.

                                                        Matej Dekanović, 5.b

 Vašar

 

Moji dada, mama i ja smo išli fijakerim na vašar u Babinu Gredu. Na avliji smo vidli komšiju pa smo i njega povezli.Baća je isto išo s nama da si kupi novi ancug. Prolazili smo kroz jedno selo u kojem je bio kirbaj pa smo svratili u bircuz. Mama i ja smo ošle razledavat kirbaj, a dada, baća i komšija su ostali popit po fraklić rakije. Mama mi je na vašaru kradim kupila milošće, a ja sam svojoj drugi kupila vekericu da se budi na vrime za školu, a dadi sam kupila šlajbuk. Dado si je kupio novu reklju. Baća je našo zgodan ancug, a komšija feder jer mu se stari pokido. Kad smo se vratili kući, sastali smo se u kujni i gledali kupito. Baka je završavala fusekle, a mi smo joj pripovidali kako je bilo na vašaru.

                                                                                                 Viktorija Čop,   5. b

 Spremanje na sajam

 

U maglovito jutro oroz je zakukuriko na tarabi. Neispavan i raščupan iz kučara izide did Mata.  Zaveže učkurim čakšire i zagalami:“ Iš, otale sa kapije. Ne može čovik ni lulu duvana s mirom popušit. Svu sam marvu naranio, a ti mi ,apetnjak jedan, nedadeš na miru fruštukat.“ Ljuto otrese kamiš i ode u kujnu. Nije se pravo ni okrenio, a na vrata bane odžakar. Did Mata se opet moro sekirat. „ Štaš mi ti sad u vo doba kad sam već užgo furunu.  Ajd, kad si već došo, sidi i potegni iz fraklića da se malo zagriješ. Eto se spremam na vašar u Babinu Gredu. Poterat ću nešta marve, a snaš Mara će ponet oraja da i' prodade. A ti, majstore, lipo sutra dojdi malo ranije.“ Odžakar srkne rakije iz fraklića i ojde kod komšije, a did Mata ga isprati do kapije. Na trim izide snaš Mara u novom kožušku i s podpregnitim skutima. Iznela je korpu oraja. „ Deder, Mata, ovati tog oroza pa ćemo i njega ponit prodat. Samo mi belaj radi po bašće.“                                               

                                                                                              Katarina Mirković,5. b

                                                                                                 

 Djetinjstvo mojih roditelja

 

Moji mama i dada su se kao dica najviše igrali na avliji. Tamo je uvik bilo mačaka i kerova. Imali su kolebu u kojoj se okupljala dičina iz komšiluka. Njiov dado im je zno pripovidat kako je  on sproveo svoje djetinjstvo.

Za njiovom drvenom sinijom je uvik bilo mlika i friškog kruva. U čošku je sedila majka i tkala ponjavce. Ispričo je svašta, a moj se dado najviše seća njegovog tijanog glasa.

 

                                                                                 Luka Peulić, 5.b

 

Djetinjstvo moga dide

Moj did je rodit prid sam rat. Zove se Mata. Jedino je on živ od baka i didakova. Svašta je proživio.

Dok je bio mali, mama ga je nosila svud jer je dada bio u ratu. Kad je malo porasto, igro se krpenom loptom s ostalom dicom. Potljam , kad je bio stariji, išo je radit na njivu. Komšija im je izoro plugim, a on i mama su sijali žito ručno. Kosio je s ostalim koscima, a mama je rukovetala srpim i snopove vezala špagom.

Puna im je avlija bila kokoša pa nisu brinili za ranu. Mama je prodavala jaja, sir i mliko i na vašaru.

Kad se smrkne, štrikala  je fusekle. Nekako su preživili dok nije došo dado.

Zaposlio se u općine ko redar i obrađivo zemlju.

                                                                                    Mihael Pogorelac, 5. c

 

 Mamino curovanje

 

Mamino je curovanje izgledalo vako. Momci i divojke su je čekali pod pendžerom kako bi divanili s njom. Često su znali ić igrat i pivat u park. Potljam i' je mama zvala na kulin.

Kad bi otišli, mama se oprala u lavoru. Samo su se nediljom kupali u koritu. Mama im je kupila mirisni safun i stavila vezene peškire. Mirisali su ko ružice. Prije spavanja se od Boga milost tražila i išlo se spit i lipe snove snit.

                                                                                   Ena Kuterovac, 5.c

 

 Djetinjstvo moje bake

 

Dok je moja baka bila mala, živilo se skromno. Dica su odala bosa. Pravili su lutke od šuške i razni krpa. Bili su sretni kad bi dobili slatkiš. Lutke su često stavljali i u pendžer ko u azlog. Kuće su bile sirotinjske, ali lipo uredite i čiste. Komšije su često divanile na drumu.

Dica su uvik imala mlika i žganjaca, a nekad bi se na siniji našla i kobasica. Puno su se družili, pivali i šalili se. Prid spavanje su se molili dragom Bogi , kako su ga zvala dica.

                                    

                                                                               Ivona Zirdum, 5. c

 


Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna