Spomendan hrvatske knjige slavi se na taj dan jer je prije više od pola tisućljeća, tj. 22. travnja 1501. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti dovršio kao pedesetogodišnjak „Juditu“, svoje najpoznatije djelo na hrvatskome jeziku. Jezična podloga „Judite“ je splitska čakavština i štokavski leksik te glagoljaška predaja, i po tome je ovo djelo navijestilo jedinstvo hrvatskoga jezika, a epohalna važnost toga spjeva leži u spoznaji da je Marulić hrvatski jezik primjerio europskim pjesničkim standardima. Dan hrvatske knjige obilježavamo radi promicanja knjige, kulture čitanja, autora i izdavaštva.

Ujedno i idući dan 23. travanj obilježava se kao Svjetski dan knjige i autorskih prava, a proglašen je 1995. na Glavnoj skupštini UNESCO-a, kao simbolični datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Istog su datuma tijekom godina rođeni ili umrli ugledni autori kao što su Maurice Druon, K. Laxness, Vladimir Nabokov, Josep Pla i Manuel Mejía Vallejo.

Obilježavajući Svjetski dan knjige i autorskih prava, UNESCO poziva čitatelje, autore, prevoditelje, izdavače, nastavnike, knjižničare, javne institucije, neprofitne organizacije i privatni sektor da promiču knjigu, čitanje i izdavaštvo, uz zaštitu autorskih prava.

Izvor:

http://www.fpzg.unizg.hr