2014-05-30 11:18:35

VLADIMIR NAZOR

Rodih se u gradiću na žalu morskog kanala. Pred njime more s jedrenjačama i parobrodima, koji prolaze, a da – ponajviše – i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubičasto kopno s dugom morskom kosom; za gradićem krševit kraj, našaran zelenilom vinograda i maslinika.

Vladimir Nazor koji je brojnim stihovima i pregrštima proze snažno obogatio hrvatsku književnost rodio se 30. svibnja 1876. u Postirama na otoku Braču. Školovanje i kasnije službovanje odvelo ga je s rodnoga otoka kojemu se samo jednom nakratko vratio. Od gimnazije u Splitu, preko studija prirodnih znanosti u Grazu i Zagrebu, Nazor je najviše vremena proveo u Istri i Hrvatskom primorju.
Rođenjem čakavac,Nazor je bio zaljubljenik u štokavski. Počeo je Slavenskim Biblijskim legendama, Živanom, Dionizijevskim pjesmama, vrtlogom sjajnih boja, životnošću, strastvenošću ljudske naravi. Iako generacijski u pokretu takozvanih mladih, Nazor ni u čemu ne preuzima zasade moderne: artizma i dekadencije.

 

 Nazorova rodna kuća

Godine 1904. u Zadru mu izlazi Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati istarske sonete. Koju godinu kasnije Matica slovenska, objavljuje Velog Jožu - djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam držao neuspjelim. Zatim nastaju Pjesme ljuvene i Intima. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.
Nakon što je  prijevremeno umirovljen, još se više posvećuje književnom radu. U kazalištu mu izvode Crvenkapicu, ali je ogorčen režijom i uspijeva ishoditi skidanje predstave s programa. Na izborima 1934., Nazor se krivim političkim potezom izložio velikoj javnoj kušnji, glasajući za takozvanu Jevtićevu listu, te su mu zatvoreni stupci svih novina, časopisa i vrata svih izdavača. S neskrivenom željom da potre taj neugodni čin, 1938. zapisuje u dnevnik: Glasovah za listu dra Mačeka. Uskoro objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumščaka.

Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe prešao je partizanima, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor počinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata predsjednik Prezidija hrvatskog Sabora. Posljednji javni nastup imao je 1949.: kao novoprimljeni akademik čitao je novele iz nedovršene zbirke U zavičaju, navijestivši nekoliko dana prije svoju smrt.
Nazor je bio jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti te autor velikog broja djela.

Koliko je bio cijenjen i zaslužan za razvoj hrvatske književnosti i kulture, dokazuje to što je njegovim imenom nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj ( “Nagrada Vladimir Nazor”) koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti.


Nazor je umro 19. lipnja 1949. Od najhrvatskijeg našeg pjesnika, kako ga je jednom nazvao Matoš, oprostila se na zagrebačkom Mirogoju beskrajna povorka štovatelja.

Ukoliko želite saznati više o Nazorovom životu i djelu, posjetite školsku knjižnicu.

Izvori:

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/05svibanj/0530%20Nazor.html

http://www.os-vnazora-postira.skole.hr/nazor-biografija

http://www.zlatnadjeca.com/

 

 


Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna