Na kraju smo čitali pjesmu o Mišu u knjižnici te je djeci omogućeno da se likovno izraze, crtajući najdražu slikovnicu, knjigu ili knjižnicu.

MIŠ U KNJIŽNICI

Jedne je noći u veliku gradsku knjižnicu ušao posve mali mišić. Bio je on silno radoznao. Zanimalo ga je što skrivaju ove čudne stvari sa šarenim koricama. Je li to nešto za jelo? Ili su to one strašne klopke o kojima mu je pričao tata?

Šetao tako mišić policama i napokon se zaustavio kod šarenih slikovnica, tvrdo uvezanih, s bezbroj čudesnih, zanimljivih slika. Razgledao je jednu: prikazivala je djevojčicu s crvenom kapom kako razgovara sa strašnim vukom. Bila je to priča o Crvenkapici, ali mišić nije nikada čuo za nju jer mu je mama nikada nije pričala. Razgledavao je tako mišić slikovnice – Pepeljugu, Trnoružicu, Snjeguljicu i sedam patuljaka, Gulivera i njegove Liliputance, i još mnoge, mnoge druge, više ili manje poznate.

Odjednom se sav ukočio. Njuškica mu je problijedila, a crne očice stadoše nemirno kolutati. Miš je naišao na slikovnicu Mačak u čizmama i silno se uplašio.

- Milost! Milost! – zavapio je. – Nisam znao da ovdje žive i mačke. Sada znam: sve je to ipak bila samo klopka.

- Ti si glupi mišić – odvrati mu na to dostojanstveno mačak u čizmama. – Nisam ja običan mačak i ne jedem obične miševe. Do sad sam pojeo samo nekog čarobnjaka koji se pretvorio u miša, ali to je bilo nužno. Ja ne tratim svoje vrijeme uludo. A što ti tražiš ovdje? Pogledaj kakvu si samo napravio zbrku na ovoj našoj polici!

- Ah, oprostite – reče mišić, tresući se još uvijek od silna straha. – Nisam znao. Samo sam tražio sir.

- Taaaako! – izdere se Mačak. – Tražiš sir u knjižnici! Ne misliš li da je ovdje samoposluživanje za miševe? Gubi se! Ali čekaj! Možda bih te ipak mogao nečemu naučiti!

- Oh – reče miš skromno. – Ja vrlo rado učim. U školi sam uvijek najbolji učenik.

- Gle, otkada i miševi idu u školu? – podsmjehnu se Mačak. – Ali dobro. Znači, znaš i čitati! – I Mačak pruži mišiću svitak pergamenta na kojem je pisalo velikim kićenim slovima:

ŠTO NE VOLE KNJIGE?

Ne vole da miševi posjećuju knjižnicu.
Ne vole da djeca ne vraćaju knjige.
Ne vole da im se prave ušesa na rubovima stranica.
Ne vole da ih diraju nečisti prsti.
Ne vole da se po njima šara i crta.
Ne vole da ih ne čitaju.
Ne vole da ih ne vole.

Mišić je sve pročitao i dobro zapamtio. Više nikad nije ušao u knjižnicu. Ipak, što vi mislite, vrijede li ta pravila samo za... miševe?