Osmaši su čitali djelo naše autorice Nade Mihelčić koje progovara o problemu ovisnosti. 

U romanu "Zeleni pas” kroz oči djevojčice koja još uvijek ide u osnovnu školu, progovara se o vrlo važnom problemu koji zahvaća gotovo sve mlade i nalazi se svuda oko nas. To je problem droge. Glavni lik romana, trinaestogodišnja djevojčica ujedno je i naša pripovjedačica. Ona sa svojim roditeljima, bakom i blizancima Vlatkom i Robertom te mlađim bratom Alanom živi u jednom stanu u gradu Zagrebu. Prije samog početka romana, spisateljica nam govori kako je ovu knjigu posvetila svima onima koji se susreću s drogom i koji ratuju protiv nje.

Naša osamnaestogodišnja pripovjedačica vraća se u prošlost, u vrijeme kada je još išla u osnovnu školu. Upoznajemo njenu obitelj, toliko sličnu mnogim drugim obiteljima. Tata, baka i djeca – gimnazijalci Vlatka i Robert, pripovjedačica i njen najmlađi brat Alan. Na samom početku upoznajemo Vlatku, za koju njena sestra kaže da je “luda sto gradi”, jer i “černobilskim štakorima mozak radi bolje nego njoj”. Iz samo nekoliko rečenica saznajemo kako ostala djeca ne razumiju zašto roditelji Vlatki posvećuju više vremena in pažnje nego ostalima i zašto se prema njoj drugačije ponašaju.

Pripovjedačica pokazuje kako su svi u obitelji postali žrtve Vlatkinog drogiranja, laganja, skrivanja i krađe. Djeca u toj obitelji nemaju normalno djetinjstvo. Oni odrastaju brže od svojih vršnjaka jer su u stalnoj brzi, što zbog roditelja i bake s jedne strane, što zbog sestre Vlatke s druge (iako to iz ljutnje prema njoj ne žele priznati). Iako je tema romana poprilično teška i ne govori o sretnim trenucima jedne obitelji, u njemu možemo pronaći mnoštvo humorističnih situacija, čemu posebno svjedočimo tijekom dijaloga glavnih likova priče.

Iako se nakon prvog Vlatkinog povratka čini da će se život cijele obitelji popraviti, to se ne događa. Vlatka opet bježi, ali taj put završava u zatvoru. Cijela obitelj proživljava teške trenutke, ali bez obzira na sve, ostaju jedni uz druge, pa čak njihova međusobna ljubav i raste. Na žalost, ovaj roman ima tužan, ali poučan završetak.

Učenicima je bio zadatak nakon čitanja u skupini napraviti plakate i oslikati majice kojima govore o ovisnostima današnjice, opisati s kojim se sve problemima ovisnici susreću te zapisati citate iz djela koji su ih se posebno dojmili. Osim uobičajenih ovisnosti (droga, alkohol, cigarete) u svome su izlaganju spomenuli i ovisnosti o mobitelu, internetu, društvenim mrežama, klađenju i videoigricama. Jedna je skupina snimila skeč scene iz romana.