preskoči na sadržaj

Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Login
e-Dnevnik poveznica

Koliko je sati ?

Skockajte web! 2012

Anketa (mala)
Da li pročitaš knjigu koju posudiš u školskoj knjižnici?







Koliko je stupnjeva?

Weather Widget

Tko je trenutno online!  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2011.

Ukupno: 1280554
Ovaj mjesec: 3938
Ovaj tjedan: 592
Danas: 27
Sandučić povjerenja

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Raspored zvonjenja

Raspored zvonjenja

 

PRIJE PODNE

1.            8:00       -              8:45

2.            8:50       -              9:35

veliki odmor      9:35  -  9:45      - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda      

3.            9:45       -              10:30

veliki odmor 10:30    - 10:40    - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda

4.            10:40     -              11:25

5.            11:30     -              12:15

6.            12:20     -              13:05

 

POSLIJE PODNE

1.            13:15     -              14:00

2.            14:05     -              14:50

veliki odmor      14:50   -   15:05           

3.            15:05     -              15:50

4.            15:55     -              16:40

5.            16:45     -              17:30

6.            17:35     -              18:20

Logo škole i QR Code

 


QRCode

QR CODE

Vijesti iz MZOS
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Zašto moje dijete ima loše ocjene, a pametno je
Autor: Marina Govda, 12. 9. 2011.

Proces prenošenja znanja u našim školama je uglavnom auditoran i vizualan, a manje taktilan i kinestetski, stoga nije optimalan za sve tipove učenika.
Postoje tri temeljna načina na koja svatko od nas prima i obrađuje informacije iz vanjskoga svijeta: auditivni, vizualni i kinestetski. U školovanju se koristimo svim tim načinima pri usvajanju novoga gradiva.
 


Djeca, baš kao i odrasli, primaju, pohranjuju, obrađuju i koriste informacije kroz pet osjetila od kojih su četiri primarna, a jedan od njih dominantan. Četiri primarna osjetila, putem kojih prerađujemo informacije, su vizualno (gledanjem), auditivno (slušanjem) i kinestetski (pokretom) i taktilno (dodirom), od kojih je kod svakog jedan dominantan. Neka djeca bolje uče vizualno, neka putem slušanja, a neka kinestetski. Većina ljudi i ne zna što to znači kinestetski, baš zato što je taj oblik zanemaren u našem obrazovnom sustavu. Kinesteski znači kroz pokret i osjećaje, a često se povezuje i s taktilnim, dakle kroz dodir.
Ona djeca kod kojih je proces primanja i obrada informacija primarno kinestetski ili taktilno ili motorički, imaju problema u školi, ne zato što imaju problema s učenjem, nego zato što nastavnici imaju problem s podučavanjem, jer nastavni program je uglavnom baziran na vizualnim i audio metodama poduke. Nastavnik, dakle, prenosi znanja putem govora i/ili vizualnih pomagala. Djeca koja na taj način doživljavaju svijet, tj. procesuiraju informacije u mozgu, bilo vizualno ili auditivno, oni nemaju problema s ocjenama u školi. No djeca koja najbolje procesuiraju informacije u mozgu kinestetski i taktilno, ona imaju problema s procesuiranjem informacija koje su im pružene isključivo vizualno i zvukovno pa im je time razumijevanje i korištenje gradiva ograničeno, jer je neprilagođeno njihovom modelu učenja.
Djeca s problemima u učenju su djeca s problemima u strategiji učenja, a ne u učenju. Einstein je imao disleksiju, ali to ga nije spriječilo da bude prozvan jedan od najpametnijih ljudi na svijetu.
 
Djeca koja imaju teškoća u slušnom modalitetu (jednostavno nisu auditorni tipovi), imaju loše ocjene u školi, jer taj prevladavajući način prezentiranja informacija u školi nikako nije optimalan za njih. Za njih je veliki nadomjestak učenje s prevagom vizualnog ili taktilnog načina prezentacije gradiva. Najbolji načini koji će im pomoći u potpunijem prikupljanju i razvrstavanju informacija su organizirani u više osjetilnih modaliteta - učiti s mnogo slika, boja, učiti uz pomoć video ili filmskih zapisa, uz uporabu interaktivnih CD-a na računalu sa filmovima ili dijagramima, zatim rad s različitim materijalima, od gline do raznih predmeta kojima se predočavaju nastavni sadržaji. Kinestetski modalitet primanja informacija pokazuje se također dobrom nadopunom jer će mnoga djeca s teškoćom auditivnog učenja potpuno uroniti u sadržaj koji je prezentiran raznim oblicima kreativnog rada od igre uloga, dramatizacije lutkama ili plesnih pokreta.
Osim po načinu primanja informacija pri učenju, djeca se razlikuju i po stilu učenja. Ona djeca koja su po prirodi samostalna mogu imati problema s ocjenama, jer nisu najučinkovitiji kad im se nameće grupni rad i nadzor nastavnika. Takva djeca su najučinkovitija kad ih se pusti da usvajaju gradivo kad oni to žele i na svoj način. Oni sebi čak i biraju od koga će učiti, pa ako im se dozvoli, a ne brani, oni će gradivo naučiti i proširiti saznanjima iz drugih izvora, koji nisu ograničeni na školske udžbenike i nastavnike. Ako ih se sputava i nameće nešto, kao što je često običaj u školi kad se moraju strogo držati programa i ritma određenog od drugih, tada se oni ne snalaze dobro i imaju lošije ocjene nego što u stvari znaju i mogu. Takva djeca ne drže mnogo do toga što drugi misle o njima, pa im ni ocjene nisu toliko bitne. Stoga se o ocjenama i ne brinu toliko, koliko o tome što nauče. To nikako ne znači da su lošiji đaci, već da imaju svoj stav i svoj stil, koji može biti i puno bolji od onog koji im se nameće.
  
Ako učitelj podučava to ne znači i da učenik uči!!!
  
Modaliteti učenja


Slušni ili auditorni je najčešći način prezentiranja informacija, u kojem nastavnik tumači, a djeca slušaju. Postoji mišljenje da je auditorni način predstavljanja informacija prilično nedostatan.
Auditorni učenici su oni koji informacije najradije usvajaju slušanjem. Ovakve osobe vole imati nekoga ko će im gradivo objašnjavati. Malo i nerado pišu, čak i kad im se to sugerira. Kada se od njih traži da informaciju zapišu, često odgovaraju sa "Nema problema, zapamtit ću." Kao metoda učenja često primjenjuju glasno čitanje i glasno ponavljanje pročitanog.
Vizualni, u kojemu se informacije predočavaju dijagramima, mapama, fotografijama, filmovima i zemljovidima. Različitim bojama i sličicama istaknuta raspodjela pojmova neke lekcije ili teksta, dokumentarni ili igrani film o nekoj temi, mogu biti itekako poticajno sredstvo u učenju nekog novog sadržaja.
Vizualni učenici mnogo čitaju i pišu, a informacije najčešće usvajaju samostalno, obradom pisanih materijala. Tipična reakcija vizualnog učenika je da na zahtjev da se nešto uradi traži mogućnosti da to što treba uraditi zapiše. U učenju najčešće primjenjuju metode različitog koncipiranja, mapiranja, izrade slikovnih i grafičkih prikaza, različitih dijagrama i sl.
Taktilni znači dodir s različitim materijalima i predmetima, oblikovanje i učenje s pomoću modaliteta dodira. Ovdje se dobrom pokazuje glina kao jedno od osnovnih sredstava za oblikovanje slova i riječi.
Taktilni učenici tokom učenja ili prezentiranja moraju imati nešto u rukama. Ako im ruke nisu u akciji, oni ne uče. Tokom učenja gotovo uvijek u rukama imaju olovku, koju umjesto za pisanje češće koriste za različita označavanja. Tokom izlaganja mnogo gestikuliraju i riječi dopunjavaju pokretima ruku.
Kinestetski način podrazumijeva učenje kroz pokret, u plesu, dramatizaciji, igri uloga, sportu.
Kinestetski učenici žele imati određenu ulogu, nastupati, staviti cijelo tijelo u akciju u nastojanju da nešto razumiju i nauče ili da naučeno prenesu drugima. Kod učenja često se pokušavaju staviti u stvarnu situaciju ili čak stvaraju improviziranu scenu na kojoj se ono što treba naučiti odigrava. Osobe koje se odlikuju kinestetskom inteligencijom imaju izgrađen osjećaj za prostor i vrijeme, dobro upravljaju svojim tijelom i rukuju predmetima, mogu biti veoma uspješne u poslovima vezanim sa dosta komunikacije i ručnog rada i uglavnom imaju veoma razvijenu fizičku memoriju (slike u memoriji mogu izazvati pokret). Pored sportaša i plesača, visok nivo kinestetske inteligencije uobičajeno posjeduju inovatori, kirurzi, zubari, glumci, kipari, arhitekti, mehaničari, izrađivači nakita, ljudi koji rade u laboratorijima, itd

 



Izvor: http://www.zivotna-skola.hr


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju