Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

„Moj je život predivna bajka, puna čudesnih i sretnih događaja. Kad sam bio dječak i krenuo u svijet, siromašan i bez prijatelja, došla mi je dobra vila i rekla: 'Izaberi svoj put u životu i cilj kojemu ćeš težiti, a onda, u slozi s razvojem tvojega uma i razuma, ja ću te voditi i štititi.' Moja sudbina nije mogla biti mudrija i sretnija. Priča o mome životu reći će svijetu ono što kaže i meni: 'Postoji dobri Bog koji sve stvari vodi u najboljem smjeru.'“

            (Bajka moga života, 1855.)

Danski književnik Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u gradiću Odenseu. U Danskoj se smatra tvorcem danske realistične proze. Njegova djela prevedena su na više od 80 jezika i bila su nadahnuće za stvaranje mnogih kazališnih djela, baletnih predstava, filmova, skulptura i slika.

Andersen je bio sin siromašnog postolara i majke koja je poslije smrti muža morala raditi kao pralja. Mučno se probijao do književne afirmacije. U četrnaestoj godini Andersen se, bez redovnog školovanja i bez igdje ičega, zapućuje u Kopenhagen kako bi izučio kazališnu školu s baletom i pjevanjem. No, uskoro ga otpuštaju kao potpuno nedarovitog.

Uz pomoć pokrovitelja, direktora Kraljevskog kazališta, Jonasa Collina (za kojeg je radio dok se školovao), uspijeva završiti školovanje i studij na sveučilištu. U početku piše prozna i pjesnička djela, a nešto kasnije počinje svoja čuvena putovanja. Najprije po domovini, a onda i izvan domovine, gotovo po svim europskim zemljama, a naročito po Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Putovao je također i po Aziji i Africi sve vrijeme stvarajući nova djela. Nakon života ispunjenog bogatim književnim radom i putovanjima Andersen umire 4. kolovoza 1875. u Kopenhagenu kao počasni profesor i počasni građanin Odensea.

Njegovo prvo uspješno djelo bilo je: "Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera" iz 1829. godine. No, tek je roman "Improvisatoren" (Improvizator, 1835.), koji je napisao nakon putovanja po Italiji, oslikavajući u njemu borbu mladog pisca za afirmaciju, uz bogate opise talijanskog narodnog života izazivalo divljenje i odmah bilo prevedeno na nekoliko stranih jezika. Međutim, kad su se pojavile njegove danas čuvene bajke publika i kritika na to su obratile jako malo pažnje, premda su one najbolje što je Andersen napisao i zbog čega je ušao među najomiljenija imena svjetske književnosti. Kao ni njegovi romantičarski romani, tako ni njegovi dramski radovi nemaju niti veće izražajnosti niti veće vrijednosti.

Andersenove priče ili bajke bile su u početku živa i dopadljiva prepričavanja onoga što je čuo u djetinjstvu, a kasnije ih je i sam stvarao. U njima se fantastično, legendarno i mitsko stapa s neposrednim, zbiljskim svijetom. S jedne strane, u njima je artistički domišljena fantastika pod utjecajem E.T.A. Hoffmana, a s druge neodoljiva naivnost i svježina narodne umjetnosti. Svi se ti momenti, pa i humorističan jezik, uspijevaju probiti i kroz prijevode, putem kojih su se njegove priče sve brže širile, potpomognute ilustracijama najboljih tadašnjih majstora te vještine. Iako motivi i temeljne teme Andersenovih bajki potječu iz zajedničkog kruga folklorne književnosti (npr. razni oblici praznovjerja, priče o vilama, patuljcima, prosjacima, kraljevima, princezama i životinjama), ne samo njihov izraz nego i unutarnji razvoj originalna je tvorevina.

Osnovni je nedostatak tih efikasnih proza, kad se najoštrije sudi, mjestimična prenaglašena plačljivost i sentimentalnost. Međutim, Anderson se i za to zna iskupiti blagom ironijom. Svoja mnoga i neumorna putovanja opisao je u putopisima koji su, upravo kao i njegova autobiografija "Mit Livs Eventyr" (Bajka mog života), neprestana priča o njegovom vlastitom životu: o borbi za književno djelo i slavu, ali sa smislom za humor i prema sebi samome. Gotovo dvije stotine njegovih priča (porijeklom iz danskog folklora, antičkog svijeta ili općeg indoeuropskog predanja) predstavljaju danas sam vrh književnosti te vrste. Njegove bajke pisane su isto toliko za odrasle koliko i za djecu. Andersenove bajke su prevođene na četrdesetak različitih jezika, a njegovih više od 150 priča za djecu označile i su ga kao jednu od najvećih figura svjetske literature. Neke od najpoznatijih bajki i priča su: Carevo novo ruho, Djevojčica sa žigicama, Kraljevna na zrnu graška, Palčica, Postojani kositreni vojnik, Ružno pače, Slavuj, Svinjar, Snježna kraljica, Mala sirena i dr.

S razlogom je baš rođendan Hansa Christiana Andersena ujedno i Međunarodni dan dječje knjige.

http://www.moljac.hr/biografije/andersen.htm