Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Svaki čovjek je svakodnevno izložen brojnim podražajima iz okoline. Nisu sve informacije iz okoline jednako važne. Pažnja je sposobnost usmjeravanja mentalne aktivnosti na bitnu informaciju uz istovremeno isključivanje manje važnih misli i osjeta. U samoj srži pažnje nalazi se sposobnost koncentracije.

Pažnja i koncentracija u velikoj mjeri ovise i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama organizma (npr. o funkcioniranju središnjeg živčanog sustava, prvenstveno mozga), ali i o temperamentu osobe. Već se u ranom djetinjstvu može primijetiti da neka djeca imaju prirodan talent za koncentraciju i da se bez problema mogu duže vremena igrati s jednom igračkom. U čovjekovom razvoju postoje optimalni okviri za razvoj određenih sposobnosti i za učenje pa tako i za razvoj pažnje i koncentracije. Petogodišnje dijete se u prosjeku određenom zadaćom može koncentrirano baviti deset do petnaest minuta. Što je dijete starije, to će duže vremena moći svoju koncentraciju posvetiti određenoj aktivnosti.

Stručnjaci za rad mozga, neurobiolozi ljudima uz pomoć kompjuterske tomografije proučavaju glavu i oni mogu primijetiti koliko se čovjek može koncentrirati prema različito obojenim površinama mozga - što je jača crvena boja, time je jača aktivnost mozga. Kada netko intenzivno sluša glazbu, onda je njegova auditorna kora velikog mozga (područje mozga u kojem se obrađuju slušne informacije) aktivna. Kada čita, aktivira se središte za govor. Tako se na monitoru pokazuje i središte za pažnju.

Osim bioloških faktora (strukture živčanog sustava i temperamenta) na pažnju i koncentraciju utječu i neki okolinski faktori. Tako koncentracija može ovisiti i o određenim vremenskim razdobljima tijekom dana pa od umornog djeteta ne možemo očekivati da će nekoj stvari, npr. učenju, moći posvetiti veliku pozornost. Također, obiteljski problemi ili zdravstveni problemi mogu rezultirati slabijom pažnjom i koncentracijom. Ponekad se radi o sindromu poremećaja pažnje. U tom slučaju, pedijatri i dječji psihijatri mogu testovima to utvrditi i objasniti roditeljima o čemu se radi.

Roditeljsko ponašanje također ima važan utjecaj na razvoj djetove pažnje i koncentracije. Roditelji trebaju dobro promatrati i upoznavati svoje dijete. Trebaju otkriti što dijete smatra zanimljivim, dozvoliti mu da istražuje svijet oko sebe, dati mu do znanja da njegove ideje smatraju dobrim, a ne mu nametati samo svoje ideje. (Treba izbjegavati često govoriti:“Nemoj se s tim igrati/tamo ići, samo ćeš se zaprljati.“ Ili „ Nemoj se igrati s tim, radije uzmi memory.“). Roditelji trebaju dijete učiti samostalnosti i pomoći mu kada  traži pomoć. Neki roditelji pokušavaju izvršiti lagani pritisak ili pokušavaju dijete privoljeti obećanjem nagrada ili prijetnjama i kaznama. Možda će pritisak uspjeti malo produžiti mogućnost očuvanja pažnje. Dugoročno gledano, izjave poput: „Sada se moraš koncentrirati!“ ili „Saberi se!“, ne pomažu i neće povećati mogućnost koncentracije.

Nerijetko se događa da djeca s prosječnom ili nadprosječnom inteligencijom slabije uče i dobivaju loše ocjene zbog poteškoća s pažnjom i koncentracijom. Postoje aktivnosti kojima se pažnja i koncentracija mogu vježbati i poboljšati. Razvoju pažnje i koncentracije pomažu:

Određene igre i vježbe- Aktivnosti poput precrtavanja, bojanja, traženja razlika na slikama, razvrstavanje kocki, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, slaganje slagalica, puzzli, igranje memoryja isl. pospješuju pažnju i koncentraciju. I u situacijama iz svakodnevnog života, roditelj može poticati djetetovu koncentraciju. Npr. tako da zajednički promatrate predmete u sobi, vrtu, autu pa nakon par minuta tražite od djeteta da vam nabroji što je sve vidjelo ili zadavanjem zadataka poput: „Kad se vratim kući podsjeti me da trebamo…“, „Što sve trebaš pripremiti da bi napisao zadaću?“ „Postavi stol za ručak. Što ti sve treba?“

Stvaranje svakodnevne rutine- Bitno je da dijete uvijek uči u otprilike isto doba dana (npr. nakon ručka, nakon odmora, prije večere ...), jer se time olakšava i usmjerava koncentracija za učenje. Stvari koje se rade tijekom dana moraju biti jasno određene, ali pravila se mogu mijenjati. Teške zadaće bolje je raditi ujutro, a lakše poslijepodne.

Stvaranje pozitivnih navika- Navikavanje djece da pripremaju i pospremaju svoje mjesto za učenje i svoj školski pribor, da pribilježe zadatke za zadaću, da sami pripreme knjige i bilježnice za idući školski dan ...

Navikavanje učenja i pisanja zadaća uvijek na istom mjestu- Već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad.

Izrada plana- Ako je potrebno, pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaćih zadaća.

Učenje učenja- Upućujte dijete u dobre navike i metode učenja, kao što su na primjer podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje, učenje manjih dijelova, korištenje različitih kreativnih mnemotehnika (tehnika zapamćivanja), ali i tome kad je bitno privremeno stati, napraviti malu pauzu i odmoriti se, te zatim odmorniji pristupiti nastavku učenja. Isto tako, bitno je dijete poticati da uči pomalo ali češće, pogotovo djecu koja imaju slabije razvijenu sposobnost pažnje i koncentracije.

Vježba žvakanja- Žvakaće gume mogu, tako je dokazano, pomoći kod razmišljanja. Obilno žvakanje olakšava korištenje prehrambenih vrijednosti hrane i time poboljšava rad mozga.

Puno pokreta- Povremeno malo gimnastike, jedan sat vježbanja i skakanja aktivirat će rad mozga.

Mir- Dijete se od svih svojih aktivnosti mora i malo odmoriti: ne mora se nužno raditi o spavanju, ali mora postojati vrijeme za sanjarenje i vrijeme za besposličarenje. Nemirnoj djeci pomažu vježbe za meditaciju (npr. autogeni trening, joga; sada već postoje tečajevi i za predškolsku djecu).

Dovoljno tekućine- Djeca koja prijepodne piju puno tekućine bolje pišu zadaće i testove. I još nešto je dokazano: zdravi doručak pomaže i kod rješavanja testova i zadaća.

Manji broj izazova i podražaja- Djeci nemojte dozvoliti da previše vremena provode pred televizorom ili računalom. Spretnost koju djeca pokazuju u igri na računalu povećat će ukupnu sposobnost koncentracije samo ako se te igre ne igraju prečesto. I ne dopuštajte da dijete stalno sluša glazbu.

Pohvala- Pohvalite djetetov trud i napredak. Nemojte biti previše orijentirani na školske ocjene i školski uspjeh. U radu s djetetom slabije pažnje treba biti strpljiv i pripravan na sporiji napredak, a ne biti sklon kritiziranju, optuživanju i moraliziranju, a posebice kažnjavanju. Zapamtite, slabija pažnja je velikim dijelom izvan voljne kontrole djeteta.

Klikom na poveznicu ispod teksta možete vidjeti i preuzeti priručnik za vježbanje pažnje i koncentracije.

http://www.slideshare.net/Obiteljskicentar/prirunik-s-materijalima-za-vjebanje-panje