preskoči na sadržaj

Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Login
e-Dnevnik poveznica

Koliko je sati ?

Skockajte web! 2012

Anketa (mala)
Da li pročitaš knjigu koju posudiš u školskoj knjižnici?







Koliko je stupnjeva?

Weather Widget

Tko je trenutno online!  

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2011.

Ukupno: 1280595
Ovaj mjesec: 3979
Ovaj tjedan: 633
Danas: 68
Sandučić povjerenja

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Raspored zvonjenja

Raspored zvonjenja

 

PRIJE PODNE

1.            8:00       -              8:45

2.            8:50       -              9:35

veliki odmor      9:35  -  9:45      - podjela hrane za učenike od 1. - 4. razreda      

3.            9:45       -              10:30

veliki odmor 10:30    - 10:40    - podjela hrane za učenike od5. - 8. razreda

4.            10:40     -              11:25

5.            11:30     -              12:15

6.            12:20     -              13:05

 

POSLIJE PODNE

1.            13:15     -              14:00

2.            14:05     -              14:50

veliki odmor      14:50   -   15:05           

3.            15:05     -              15:50

4.            15:55     -              16:40

5.            16:45     -              17:30

6.            17:35     -              18:20

Logo škole i QR Code

 


QRCode

QR CODE

Vijesti iz MZOS
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
Sandučić povjerenja - stručne službe


sanducic-povjerenja@os-mareljkovic-cerna.skole.hr

 

Sigurno ste primjetili da u našoj školi postoji sandučić povjerenja. Kao što samo njegovo ime govori, on ima veze s nečime što netko želi povjeriti ili s nečim povjerljivim. Dakle, u njega možete ubaciti papirić s porukom koju želite povjeriti nekome i budite sigurni da ćemo vas spremno saslušati i "pružiti vam iskrenu ruku prijateljstva".


Možete nam pisati o svojim problemima i razmišljanjima ili pak postavljati pitanja. Pišite nam ako imate prijedloge ili primjedbe vezane uz školu. Pišite i ako vas muči nešto u životu u školi ili izvan nje. Posebno, prijavite nam ponašanja za koja mislite da nisu u redu i svako nasilničko ponašanje koje doživljavate ili vidite pored sebe.

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
KAKO DJECA REAGIRAJU NA LOŠU OCJENU?
Autor: Irena Srdanović, 23. 11. 2010.

Djeca pokušavaju smanjiti osjećaj neugode zbog loše ocjene na različite načine. Uobičajeni načini suočavanja sa stresom zbog loše ocjene su:

 ● emocionalne reakcije (ljutnja, plakanje…)

 ● poricanje i izbjegavanje problema

 ● pasivno prihvaćanje problema

 ● učenje s namjerom da se ocjena ispravi

 ● traženje utjehe i socijalne podrške

 ● uočavanje pozitivnog

 ● bavljenje drugim aktivnostima

 Na koji od navedenih načina će dijete reagirati na stresnu situaciju izazvanu dobivanjem loše ocjene ovisi o osobinama djetetove ličnosti, o okolnostima situacije i o tome kako dijete opaža tu situaciju. Ponekad različiti ljudi drukčije opažaju stresnu situaciju i zbog toga se različito ponašaju, premda je situacija zapravo jednaka.

 RODITELJI!

Trebate provjeriti kako dijete opaža situaciju jer će vam to možda objasniti ponašanje djeteta.


LJUTNJA I DRUGE EMOCIONALNE REAKCIJE

 Neka djeca na lošu ocjenu reagiraju ljutnjom. Viču, psuju, okrivljuju nastavnika, svađaju se ili se u mašti osvećuju nastavniku. Ljutnja je jedna od uobičajenih reakcija na neuspjeh u postizanju cilja. Teško nam je suočiti se s činjenicom da smo doživjeli neuspjeh pa se ljutimo bilo na sebe bilo na druge, i na različite načine izražavamo tu ljutnju.

 Ako traje kratko, ljutnja kao reakcija na lošu ocjenu je funkcionalna jer pomaže djetetu da se oslobodi frustracije. Stoga kratkotrajnu ljutnju ne treba kažnjavati. Može se ignorirati, ili nekom izjavom pokazati djetetu da ga razumijemo i da smo se i mi često tako osjećali (Razumijem da si ljut. I ja sam se ljutio kad sam dobio lošu ocjenu.)

Ovu kratkotrajnu ljutnju ne treba sprječavati. Ako to učinimo, dijete će ju potisnuti, ali će se ona pojaviti na neki drugi način. Dijete će pokazivati napetost i razdražljivost na nekom drugom području koje nema nikakve veze sa školom, može osjećati glavobolju i sl. osim toga, dijete će početi svoju pažnju usmjeravati na to kako da od nas sakrije svoju ljutnju, a ne na to kako da se smiri i počne učiti.

 Kod većine djece ljutnja traje kratko i onda prelazi na konstruktivniji način suočavanja sa stresom. To se lijepo vidi iz izjave jednog učenika:

 Ljut sam. Najrađe bi se želio ispisati iz tog predmeta.ljut sam čitav dan na tog nastavnika. Počinje mi biti sve tužnije, ali na kraju se više razbjesnim nego prvi put. Svaki sat se povremeno smirujem, počinjem gledati filmove ili igrati kompjuter. Poslije se smirim i onda drugi dan neprestano učim. Ali drugi dan već potpuno smiren, mislim si:“Da sam učio prije, moglo je biti bolje.“

                                                                                        Učenik, šesti razred

 

Neka nas osobito zabrine ako za svoj neuspjeh dijete počne okrivljavati druge, najčešće učitelje. Postane li okrivljavanje drugih za vlastiti neuspjeh stalna strategija, to može loše djelovati ne samo na učenje nego i na razvoj ličnosti djeteta.ako je vaše dijete sklono tome, pokušajte pronaći neki način da ga vratite u realnost. Evo što kaže jedna majka:

 Ako pokuša prebaciti krivicu na učiteljicu- da je nepravedna, grozna, glupa itd., saslušam ju i pokušam ju uvjeriti da je zapravo jedini razlog jedinici to što nije dovoljno učila. Ako se ne može lako umiriti, jer misli da je nepravedno odbila jedinicu, ispitam ju isto to gradivo i na taj način želim ju uvjeriti da nije dovoljno učila.

 

                                                                Majka djevojčice u četvrtom razredu

RODITELJI!

Ljutnja, plakanje i slične emocionalne reakcije normalana su reakcija na stres. Traju li kratko, ne treba ih sprječavati, trebamo pokazati djetetu da razumijemo kako se osjeća.

Ove će reakcije biti problem ako postanu isključivom reakcijom djeteta na stres. One će trenutno smanjiti napetost, ali problem neće riješiti.

 

PORICANJE I IZBJEGAVANJE

 Odem van i ne mislim na to.

 Pravim se da se ništa nije dogodilo.

 Mislim na sve kako bih to zaboravila.

 Za neku djecu ocjena je tako intenzivno loše iskustvo da pokušavaju negirati da se to uopće dogodilo, ili to pokušavaju pod svaku cijenu zaboraviti. Većina ovakve djece, unatoč tome što su svjesna loše ocjene, pokušavaju ne misliti na to i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo.

 Iako poricanje i izbjegavanje mogu smanjiti napetost na kraće vrijeme, nisu dobri na duži rok. Ako dijete izbjegava misliti o svojim lošim ocjenama postoji mala vjerojatnost da će ih popraviti. Još je opasnija činjenica to što pretjerano korištenje ove strategije može dovesti do pojave psihosomatskih simptoma, između ostalih i od poremećaja u hranjenju.

 Zbog čega djeca razvijaju ovakvu strategiju suočavanja sa stresom? Neki roditelji su vrlo strogi i na lošu ocjenu reagiraju vikom, kažnjavanjem i batinama. Neki roditelji vrednuju svoje dijete isključivo prema školskom uspjehu. Ako ima dobre ocjene, pokazuju da ga vole i cijene, ali kada dobije jedinicu ponašaju se kao da nije vrijedno. Za neku djecu je to više nego što mogu podnijeti i jednostavno se ne žele suočiti sa realnošću loše ocjene.

 RODITELJI!

Ako primjetite kod svog djeteta sklonost da poriče i izbjegava suočiti se s realnošću neuspjeha, upitajte se: kako ste zadnji put reagirali na lošu ocjenu? Hoće li vaše dijete radije pobjeći u svijet mašte, nego se suočiti s vama? Jesu li dobre ocjene jedini način da dijete zadobije vašu ljubav i poštovanje?

 

 PASIVNO PRIHVAĆANJE

 Kada dođem kući, ne pokazujem svoje osjećaje. Obično se najedem slatkiša. Izgubim volju za učenje. Strašno mi se ljenčari i spava. S vremenom sam postao imun na loše ocjene i nemam potrebu da ih ispravim. Postalo mi je svejedno koju ću ocjenu dobiti.

                                                                                          Petar, osmi razred

 

Neka djeca naizgled potpuno mirno prihvaćaju lošu ocjenu. Izjavljuju da su takvu ocjenu i očekivali, da im taj predmet ne ide i odustaju od pokušaja da gradivo nauče i poprave ocjenu. Psiholozi kažu da se kod takve djece radi o tzv. naučenoj bespomoćnosti.

 Naučena bespomoćnost  nastaje kada dijete pokušavajući nešto učiniti duže vrijeme doživljava samo neuspjeh. Nakon nekog vremena ono će zaključiti da nema nikakvog smisla truditi se, jer je rezultat uvijek isti- neuspjeh. Ovakvo dijete ne vidi nikakvu vezu između svog truda i zalaganja i postignutih rezultata.

 Naučena bespomoćnost može nastati ako djetetu stalno postavljamo previsoke zahtjeve kojima nije sposobno udovoljiti. I nedosljedno ponašanje roditelja (danas od djeteta traže jedno, a sutra nešto sasvim drugo ili ako otac i majka postavljaju međusobno nespojive zahtjeve) može dovesti do razvoja naučene bespomoćnosti kod djeteta.

 RODITELJI!

Ne tražite od djeteta previše i omogućite mu osjećaj uspjeha. To je osjećaj koji razvija samopoštovanje, sigurnost i čini dijete sretnim. Djetetu treba omogućiti da osjeti kako između njegovog truda i zalaganja i postignutog uspjeha postoji veza. Stoga počnite s lakšim zadacima koje dijete može riješiti. Ne zaboravite ga za to pohvaliti ili nagraditi, a onda postupno povećavajte zahtjeve. Kada dijete doživi neuspjeh, objasnite mu da to ne znači da je nesposobno, nego da se nije dovoljno trudilo ili je zadatak bio pretežak.

 

 UČENJE S NAMJEROM DA SE OCJENA ISPRAVI

 Kada dođem kući, izjadam se roditeljima i poslije idem učiti da što brže ispravim. I dok ju ne ispravim, sve mi misli vode na tu jedinicu. Zaokupljen sam njome, ali kada ju ispravim sve ide po starom.

 ☺  iz matematike sam imao dvije jedinice. A kad sam počeo učiti s mamom, sve je krenulo na bolje.

   Uzmem knjigu i naučim.

 Ovo je sigurno najuspješnija i najbolja reakcija na lošu ocjenu. Učenje je jedini način da se loša ocjena popravi. Djeca koja usvoje ovu strategiju obično nemaju problema s lošim ocjenama, čak i kada su slabijih sposobnosti. Dijete će razviti ovu strategiju ako ga roditelji odgajaju tako da shvati vezu između svog zalaganja i uspjeha. Ako je uočilo da povećanim zalaganjem može riješiti problem onda će se i truditi. Ako su svi njegovi pokušaji završavali neuspjehom, zaključit će da se ne isplati ni pokušavati. Stoga je vrlo važno da u samom početku školovanja roditelji pomažu djetetu oko gradiva koje mu teže ide. To ne znači pisati zadaće umjesto djeteta niti raditi bilo što umjesto njega. To znači samo pomoći djetetu da samo razumije i nauči, a zatim to doživi kao vlastiti uspjeh. Kada dijete jednom stekne osjećaj da sve može naučiti potrudi li se dovoljno, problema će biti puno manje.

 RODITELJI!

Dijete ne mora odmah nakon dobivene loše ocjene sjesti i učiti. Pustite ga da na neki način smanji napetost i ispuše se. Ali nakon toga mora početi učiti. Neka djeca ne znaju kako treba učiti. Satima sjede uz knjigu, ali rezultati izostaju. Stoga je važno da roditelji nauče svoju djecu kako treba učiti i to što je ranije moguće.

Provjerite vjeruje li vaše dijete da se sve može naučiti ako se uloži dovoljno truda!

 

 SOCIJALNA PODRŠKA I UTJEHA

 Ja mislim da kada roditelj dođe na informacije, treba znati za naše slabe ocjene, ali bi mu nastavnik trebao reći da svoje dijete ne tuče, nego da mu da podršku. Da on to može ispraviti.

                                                                                         Alan, četvrti razred

 

Podrška drugih ljudi može značajno ublažiti negativne posljedice stresnih događaja. Drugi ljudi nam u takvim situacijama mogu pomoći na tri načina:

 ● Mogu nam dati konkretnu pomoć koja može ublažiti stresnu situaciju. Ako je dijete dobilo negativnu ocjenu iz matematike jer nije znalo riješiti neki zadatak, prijatelj ili prijateljica mogu mu pokazati kako se zadatak rješava. Na taj način smanjuje se stres jer se povećava djetetov osjećaj sigurnosti- drugi put će takav zadatak znati riješiti.

 Ispitujem prijatelje i prijateljice da bi mi pomogli i da popravim ocjenu.

 ●  I kada nam ne mogu konkretno pomoći, drugi ljudi nam mogu pružiti emocionalnu podršku, utjehu i razumijevanje. To je često dovoljno da nam bude lakše. Dijete koje se izjada prijatelju smanjuje napetost i lakše mu je nakon toga početi učiti.

 ●  U razgovoru s drugim ljudima često puta otkrijemo da i oni imaju slične probleme kao i mi, i da im je isto tako ponekad teško. Mnogi ljudi koji ne govore o svojim problemima, koji su zatvoreni i teško komuniciraju s drugim ljudima, nisu svjesni ove činjenice. Čini im se da drugi ljudi imaju manje problema i da je svima lakše nego njima. Kod djece je taj osjećaj još izraženiji jer je njihovo iskustvo manje. Otkriće da se i drugi osjećaju kao i oni, za djecu može biti veliko olakšanje. Na takav način dijete može sačuvati samopoštovanje i dobru sliku o sebi, te vidjeti da se ne razlikuje od drugih.

 Lakše mi je ako i moje prijateljice dobiju lošu ocjenu jer onda znam da je ispit bio težak.

 RODITELJI!

Dijete ima potrebu za podrškom i utjehom. Ne vičite na dijete kad dobije jedinicu. Pokažite mu da ga razumijete i da vjerujete da će ju ispraviti. Kada dobije jedinicu, mnogi roditelji tjeraju dijete da odmah počne učiti i zabranjuju mu sve ostale aktivnosti. Iako je, naravno, važno da dijete uči, dopustite mu da neko vrijeme provede kod prijatelja ili s njim razgovara na telefon. Nakon što se izjada bit će mu lakše učiti.

 

UOČAVANJE POZITIVNOG

 ☺  Tješim se da nije gotovo, da još mogu ispraviti.

 Često sam se tješila da se ove ocjene nitko više neće sjetiti za nekoliko mjeseci ili godina, pa niti ja.

 Mnogi roditelji misle da je negativna ocjena prava tragedija. Neki zbog toga danima ne razgovaraju s djetetom i ljute se, neki viču i kažnjavaju dijete, drugi odlaze u školu i napadaju učitelja. Iako su ovo ekstremni primjeri, oni nisu tako rijetki. Prvo što moramo promijeniti u svojoj glavi jest gledanje na negativnu ocjenu. To je nešto loše, ali ni u kom slučaju nije tragično. Ako svaku negativnu ocjenu svog djeteta budete promatrali kao tragediju ili katastrofu, dobit ćete prestrašeno dijete koje će svu svoju energiju usmjeriti na to kako da informaciju o negativnoj ocjeni sakrije od vas.

 Dobre ocjene sigurno pokazuju vrijednost vašeg djeteta, ali one nisu jedini pokazatelj da je vaše dijete dobro.

 U dobivanju negativne ocjene sigurno ima nešto dobro. Uočite to i recite djetetu. Možda se bilo opustilo i živjelo na staroj slavi pa će ga loša ocjena motivirati za dodatne napore. Ponekad je bolje dobiti jedinicu, pa poslije dobro naučiti gradivo, nego imati dvojku i nikad u potpunosti ne naučiti ono što je potrebno.

 Dijete treba naučiti da se u životu događaju dobre, ali i loše stvari. Negativna ocjena dobar je primjer za to.

 RODITELJI!

Naučite svoje dijete (i sebe) da je jedinica neugodna stvar, ali da nije tragedija!

 

BAVLJENJE DRUGIM AKTIVNOSTIMA

 Ostanem na nogometu da zaboravim.

 Dođem kući i igram se.

Kad nisam dobre volje, gledam televiziju ili izađem van.

 Kada dožive neuspjeh na jednom području, mnogi odrasli ljudi okreću se nekom drugom području koje im se sviđa i gdje imaju više šansi za uspjeh. Tako postupaju i djeca. Nesretni zbog loše ocjene učenici se igraju na kompjuteru, gledaju film ili se druže s vršnjacima. Na taj način smanjuju napetost i zaboravljaju na neugodno iskustvo. Počnu li djeca nakon toga učiti, ne treba ih sprječavati u bavljenju takvim aktivnostima i tjerati ih da odmah sjednu za knjigu. To postaje problem tek ako djeca tako provode cijelo vrijeme, bježe od školskih problema i premalo uče.

 Treba pripaziti na vrstu aktivnosti kojima se dijete bavi. Možda je i to način da otkrijete čemu je osobito sklono vaše dijete. Pokušajte to iskoristiti. Ako dijete igra nogomet ili košarku, možete ga upisati u neki sportski klub. Voli li sjediti za kompjuterom, može polaziti informatičke radionice za djecu. Ako je vaše dijete agresivno i sklono tuči, možda se njegova energija može usmjeriti u pozitivnom pravcu (npr. u borilačke sportove). Ono što držite slabošću svoga djeteta može biti njegova prednost.

 Postigne li vaše dijete u nekoj od tih aktivnosti uspjeh, to može pozitivno djelovati i na njegovo učenje. Svaki uspjeh povećava samopoštovanje, a osjećaj ja to mogumože se prenijeti na učenje. Osim toga, to i vama daje mogućnost za „pozitivno kažnjavanje“. Svaki put kada dijete popusti u učenju, možete ga kazniti zabranom bavljenja tim aktivnostima dok ne popravi ocjenu. To će ga sigurno više potaknuti na učenje nego drugi oblici kažnjavanja.

 RODITELJI!

Otkrijte u čemu je dobro vaše dijete i potaknite ga da se bavi time!

 

 

 

 

  

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
Static HTML
preskoči na navigaciju