Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Nedavno sam istražujući na internetu otkrila interesantan tekstić o viđenju svijeta oko sebe iz perspektive jednog djeteta. Sadržane su u ovom tekstu neke činjenice kojih ponekad kao roditelji prestanemo biti svjesni, svakodnevne stvari i sitnice koje s vremenom počinjemo ‘odrađivati’ automatizmom ne uzimajući u obzir mišljenje svojih mališana. Sigurna sam da bi nam većina njih kada bi znala govoriti ili kada bi znala sročiti ono što misle sigurno rekla nešto od ovoga:

1. “Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu. Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
2. Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me sputavati.
3. Kućni posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom.
4. Ja sam vaš poseban darak, tako sa mnom i postupajte.
5. Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite možete prigovarati mojim postupcima bez da prigovarate meni.
6. Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih pogrešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban donositi pravilne odluke.
7. Nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas. To je također odličan način da mi pokažete kako ste si međusobno važni.
8. Znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojom braćom i sestrama ili s drugom djecom.
9. Nemojte raditi stvari umjesto mene. Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i razočarava vas.
10. Zapamtite: volim vas više od svega. Vi ste moj svijet i sve što učinite ili ne učinite ostavlja trag u mome srcu.“*

Svi su roditelji užasno osjetljivi na svoju djecu, osjetljivi su i kada je odgoj njihove djece u pitanju, ne vole kada ih se podsjeća i upozorava na to da njihove odgojne metode ponekad možda i nisu baš najbolje. Znam to čuti često u kontaktu s roditeljima. Dobar savjet uvijek dobro dođe. Na nama je da odlučimo hoćemo li savjet prihvatiti ili ne. U konačnici, djeca su tu najbitnija i ponekad je potrebno spustiti se na njihov nivo razmišljanja pa makar to bilo i na uštrb vlastitog roditeljskog ega. Dragi roditelji, želim vam što više uspjeha u vašem nastojanju da budete što bolji roditelji a vašoj dječici sretno i bezbrižno odrastanje.