Osnovna škola Matija Antun Reljković Cerna

Dan kada se prisjećamo Vukovara i patnje koju su prolazili ljudi i grad obilježili smo izradom prigodnog panoa te obradom nastavnoga sadržaja o gradu koji se u nemogućim uvjetima odupirao pasti. U nastavku možete pročitati osvrt osmaša koji su posjetili Vukovar i pisma razrušenom gradu koja su pisali učenici sedmih razreda.

Učenica Nika Biljan s mentoricom Vericom Špehar-Vratarić sudjelovala je na natječaju "Napiši pjesmu i osvoji bicikl" koji je organizirao Lions klub Vukovar na temu "Vukovar - grad iz bajke" te donosimo i njenu pjesmu u nastavku.

Posjet Vukovaru

Vukovar, naš grad heroj. Predivan, prelijep, pravi borac. Upravo taj grad posjetili smo mi – osmaši. Rani jutarnji sati bili su naporni za svakoga. Put za Vukovar bio je više nego odličan. Odmah nakon što smo došli išli smo na doručak, a potom krenuli u obilazak. Vojarna je bila naša prva stanica. Ondje smo se svi okupili i ukratko su nam rekli što ćemo danas vidjeti i čuti. Bili smo u muzeju gdje smo vidjeli oruđe, odjeću i sve što se koristilo za vrijeme rata. Razrušen grad, slike, isječci. Sve je to izgledalo tako nestvarno i nezamislivo nama mladim generacijama. Bolnica. Sobe u kojima su boravile trudnice, mala djeca i potom teže bolesni ljudi. Nažalost, vrijeme nas baš i nije poslužilo. Zbog tih neprilika nismo mogli ići na memorijalno groblje. No, imali smo vodiče koji su nam pričali i pokazivali slike vezane za mjesta i važne događaje. Vidjeli smo Trpinsku cestu i Ovčaru. Išli smo na ručak, a na kraju toga dana i niza priča održao se kviz. U kvizu su se natjecale škole sa svoja dva predstavnika. Našu školu predstavljali su Mario Besednik i Mario Mustać. Zbog njihove pažnje i truda bili smo prvi i pobijedili. Svi sretni, zadovoljni i pomalo umorni, krenuli smo put kući. Bilo je lijepo upoznati na ovaj način naš Vukovar i vjerujemo da ćemo mu se još vraćati.

Lucia Katić, 8. a

Pismo Vukovaru

Dragi Vukovare, znam da si puno propatio u Domovinskom ratu. Prošlo je mnogo dugih godina, ali mi te se i dalje sjećamo po tvojim junacima. Mi smo te stvorili, branili te i obnovili te. Izgubili smo puno ljudi braneći naš grad heroj. Mnogi nestali ljudi nisu ni danas pronađeni, a oni koji su pronađeni imaju mjesto gdje bi se drugi mogli pomoliti i zapaliti svijeću. Iako su strepili za svoje živote ipak su išli braniti Vukovar, a njihovo najveće oružje bila je krunica oko vrata. Tih se junaka trebamo prisjećati za cijeli život jer oni su poginuli da bi mi mogli živjeti. Neka srca i dalje mole jer zapamti, grade, heroji nikada ne umiru! 
Sara Rašić, 7. b

Pismo razrušenom gradu

Dragi Vukovarci,
iako je prošlo gotovo 30 godina i dalje vas se prisjećamo. Svake godine tisuće ljudi ponovo se okuplja kao tih ratnih godina. Prisjećamo se svih zločina i svih žrtava koje se nikada ne smiju zaboraviti. Ja, Ana, svakog dana razmišljam o uplakanoj djevojčici u plavom kaputu i o tužnim licima staraca koji su nasilno ubijeni. Vukovar je možda pao 18. studenoga, ali nikada nije umro. Ostao je živjeti u srcima, kako Vukovaraca, tako i svih Hrvata. I nikada neće umrijeti. Zauvijek će biti djelićem svakog hrvatskog srca. Vukovarski heroji, ne gubite nadu, nadu u bolje sutra. Ja, a sigurna sam i moji prijatelji, nastavit ćemo boriti se za slobodu, pravdu i jednakost, baš ono za što ste se vi borili. Vi ste naši uzori. Vi nam omogućujete da živimo stvarnost koju ste vi sanjali. Obećajem vam da ćemo vas uvijek poštovati i sjećati se vaše žrtve, ne samo 18. studenoga već i svakog trenutka. Baš kao što vukovarski vodotoranj nikada nije bio srušen i neće biti, tako i vaša žrtva, dragi branitelji, ostaje vječna.
Ana Marošević, 7. b


Pismo razrušenom gradu

Dragi Vukovare, ovo pismo posvećujem tebi, razrušenom gradu. 
18.11. dogodio se veliki zločin, naš grad Vukovar napali su Srbi. Moram priznati da ja ne znam baš puno o tome, ali i ono što znam dovoljno je da bih shvatila kolika je to zapravo tragedija bila za nas Hrvate. Svakako da je taj dan ostavio brojne posljedice za mnoge obitelji. Mnogi ljudi i dan danas nemaju mjesto na kojem bi se pomolili za svoje najbliže osobe, one nestale. Sada samo možemo zahvaliti našim hrabrim braniteljima, jer da nije bilo njih tko zna po čijem bismo tlu mi danas gazili. 
Mislim da se ovakav zločin nikada ne smije zaboraviti. Treba ga se spominjati svaki dan, a ne samo 18.11. jer Vukovar je ipak grad HEROJ!
Anđela Žalac, 7. b